TRI ESEJA O EUROSKEPTICIZMU. O SEMIOTICI EUROSKEPTICIZMA

Sadržaj :1. Čitanje Europe i euroskepticizma 2. Euroskepticizam u religijskim skupinama 3. Euroskepticizam u Hrvatskoj. Autor: prof. dr. sc. Anđelko Milardović .Glavni urednik: mr. Višeslav Raos .Recenzenti: dr. sc. Žarko Paić dr. sc. Nino Raspudić. Likovna urednica: Erna Matanović. Knjiga izlazi sredinom siječnja 2012.   uoči referenduma za ulazak Hrvatske u EU.

 Više:

Tri eseja o euroskepticizmu na YouTubeu

 http://www.youtube.com/watch?v=YrzMOe8v7hE&feature=youtu.be

Hrvatsko tržište je malo i zato nam je potrebna EU

Ovaj argument možete vrlo često čuti od strane političara i gospodarstvenika koji zagovaraju bezuvjetni ulazak Hrvatske u EU. Zapravo, teško da se može govoriti o argumentu ako polazimo od definicije argumenta kao rasuđivanja koje dovodi do zaključaka na temelju više izloženih prijedloga. Prijedlozi ne postoje, a moć rasuđivanja je nešto što političari u Hrvatskoj jednostavno ne posjeduju.  

No, koliko je navedena tvrdnja modernih unionista prozirna, da ne kažemo glupa, pokazuju statistički podaci Državnog zavoda za statistiku koji su svima dostupni.

Dvadeset godina poslije, istinitim svjedočenjem stradanja upozoravamo da se ratni zločin dogodio, da počinitelj nije kažnjen i da žrtvama nije nadoknađena šteta. O zločinu se udruženo šuti. Zločinci su tu među nama. Dvadeset godina poslije rata slobodna i samostalna Hrvatska nema opravdanja za prešućivanje agresorskih zločina.

SPOMENIK POBJEDI

Mi smo građanska inicijativa za postavljanje Spomenika pobjedi na Zagrebačkom rotoru i tražimo podršku za našu ideju.

Naime, smatramo da je Hrvatska pobjeda 1995. god. najveća pobjeda u povijesti Hrvata, te da zaslužuje postavljanje Spomenika pobjede u čast ljudima koji su je izvojevali i položili živote za nju, da stoji kao podsjetnik budućim naraštajima i kao upozorenje onima koji misle da nas mogu opet podjarmiti.

Ne tražimo nikakvu materijalnu pomoć, već samo pismo podrške putem elektronske pošte i širenje ideje, ukoliko vam se sviđa.

SUPROTSTAVIMO SE MEDIJSKIM MANIPULACIJAMA!

Mediji su snaga iznad hrvatskog društva. Ne polažu nikomu račune osim profitu i nevidljivim političkim centrima moći. U tu svrhu sve im je dopušteno i od gaženja ljudskog dostojanstva, do raznih oblika manipulacije i potkopavanja hrvatske države. U medijima najmanje prostora ima za argumente. S poluinformacijama i dezinformacijama hrani se publika bez odgovornosti za napisanu riječ. Vještim manipulacijama inficiraju se sve skupine. Ali dok za razne infekcije postoje službe koje o tome skrbe, za psihičke napade putem medija na osobni integritet nema ni posljedica ni sankcija. Sve je dopušteno kad su mediji u pitanju, jer oni su sila i moć, svi ih se boje. Tako nešto je trebalo da bi se lakše upravljalo hrvatskim društvom. Najprije su se okomili na vrijednosti Domovinskog rata, zatim su isključili iseljenike, koji su se bili spremni vraćati u Hrvatsku, hrvatske nacionalne institucije, koje se raznim montiranim aferama podvojilo, a što se nije podvojilo, to se "ocrnilo", zatim obitelj, a u završnom činu hoće lažima kompromitirati Katoličku crkvu, zapravo kršćanstvo koje je održalo hrvatski narod na ovim prostorima punih trinaest stoljeća.

Ovih  se dana, nažalost, više govori o tezi da je Vukovar izdan i prodan nego o srpskim zločinima koji su počinjeni u Vukovaru i diljem Hrvatske. I u drugi plan su pale silovane žene koje su konačno smogle hrabrosti da javno progovore o svojoj Kalvariji. I nitko ne priča o četnicima koji slobodno šeću Vukovarom i Hrvatskom. I svima nam je normalno postalo da je notorni četnik Stanimirović koalicijski partner HDZ-u i da ovih dana, onako kočoperan, pozira za medije i svima soli  pamet o demokraciji – čovjek koji je vukovarsku bolnicu označio kao 'poslednji ustaški bastion'. Ali zato hrvatska javnost, poput generala poslije bitke ili trenera poslije utakmice,  sve zna o izdaji i prodaji Vukovara. I nisu više Srbi glavni krivci za zločine nego mi sami – Hrvatska. A oni koji o tome imaju što za reći, njih se ne pita, a ako ih se pita onda ih se ne čuje i ne sluša.

Pročitajte mjerodavno razmišljanje hrvatskog branitelja koji je u vrijeme pada Vukovara bio na prvoj crti bojišnice.

Obitelj hrvatskoga branitelja francuskoga podrijetla Jeana –Michela Nicoliera ( Vesoul, 1966.- Ovčara 1991.), majka Lyliane Fournier i braća Paul i Pierre Nicolier, zahvaljuju se organizatorima njihova dolaska u Hrvatsku: Udruzi dr. Ante Starčević iz Tovarnika, osobito predsjedniku Antunu Ivankoviću i Nevenki Nekić, hrvatskoj književnici, profesoru Ivi Livljaniću, prvom veleposlaniku u Vatikanu u ulozi prevoditelja i tumača događanja; zahvaljujemo se prijateljima braniteljima, javnim medijima i svima koji su pomogli ovaj složeni  poduhvat. Osobito hvala novinarki Renati Rašović na izuzetnom tekstu, koji ostaje kao primjer časnoga i znalačkoga pisma. Također hvala Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti na trudu, kao i brizi Francuske ambasade. Obiteljski prijatelj Michel Dufresne iskazao je dobrotu koja zaslužuje pažnju.