Međunarodni praznik rada obilježava se kao spomen na velike radničke demonstracije održane u Chicagu dana 1. svibnja 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo više od dvije stotine radnika, a osmero je radnika osuđeno na smrt.
Demonstracije su održane radi zahtjeva radnika za osamsatnim radnim vremenom. 1. svibnja se kao međunarodni praznik rada obilježava od 1889. godine, a u Hrvatskoj je prvi put obilježen 1890. godine u Maksimiru.
U 20. je stoljeću se datum s vremenom etablirao kao anarhistički i socijalistički blagdan, te je baš u tim krugovima poznat i kao Međunarodni dan radnika, odnosno Praznik rada. U ovom je obliku prvi svibnja postao međunarodno slavlje socijalnih i ekonomskih uspjeha radničke klase i sindikalnog pokreta.
Upravo je u komunističkom prisvajanju tog praznika problem. Komunističke partije nisu doprinjele uspjehu 'radničke klase' i sindikalnog pokreta. Komunistički režimi su, zapravo, svojom pogrešnom gospodarskom politikom radnika pretvorili u suvremenog roba koji je trebao obarati stare i postavljati nove rekorde u proizvodnji (poput Alije Sirotanovića, rudara iz Trtorića kod Breze u tadašnjoj SFRJ, SR Bosni i Hercegovini. Bio je heroj socijalističkog rada i oborio je svjetski rekord u kopanju ugljena i dalje živio u bijedi u selu bez električne energije)
Problem je u tome što cilj nije bio poboljšati životni standard radnika, nego na perverzan način pokazati komunisitčku (socijalističku) superiornost nad 'trulim' kapitalističkim zapadom ili konkurentskom komunističkom zemljom. Površna usporedba životnog standarda radnika u SSSR-u i SAD-u ili pak Jugoslaviji i Njemačkoj pokazuje da je usporedba besmislena jer je srednji društveni sloj neusporedivo bolje živio u, primjerice, Njemačkoj nego u Jugoslaviji (zašto bi inače na stotine tisuća Hrvata odlazilo na 'privremeni rad' u Njemačku, Austriju i Švicarsku?). Sindikati su, kao i štrajkovi i demonstracije, bili zabranjeni u komunističkim sustavima pa je bespredmetno o tome raspravljati.
Prava simbolika odnosa prema radu u komunističkim zemljama jest višednevno slavlje '1.maja' i popularno spajanje neradnih dana s vikendom (nezamislivo na Zapadu) što je, naravno, odgovaralo širokim narodnim masama ali je bilo pogubno, na simboličkoj i stvarnoj razini, za ukupno gospodarstvo.
Zato degutantno zvuče čestitke hrvatskih ex-komunista (poput čestitke predsjednika Josipovića na Facebooku ali i inih u HDZ-u) hrvatskim radnicima povodom današnjeg dana. No, uvijek je upalila rimska metoda kruha i igara: narodu podjele besplatne porcije graha, nesposobni političari i sindikalisti odapnu nekoliko oštrih strelica jedni prema drugima i svi sretni i zadovoljni. Zato se još uvijek koprcamo u balkanskom blatu.
| Komentari |
|
