U nedavnom izvješću Međunarodne energetske agencije (Internatonal Energy Agency, IEA, World Energy Outlook 2010) predviđa se daljnji rast potražnje za naftom kao i stvaranje uskih grla u isporukama, i to uglavnom zbog pada konvencionalnih naftnih rezervi. Ovo će u budućnosti stvoriti jak pritisak na rast tržišnih cijena i u konačnici na kraj ere jeftine nafte.
Već neko vrijeme jasno je da proizvodnje nafte i dokazane rezerve (uglavnom u zemljama koje nisu članice OPEC-a) u konvencionalnim nalazištima postupno opadaju, pa naftne kompanije obnavljaju rezerve na manje dostupnim, udaljenim lokalitetima ili u politički nestabilnim regijama zemalja u razvoju. To potvrđuju nalazi IEA koja tvrdi da će proizvodnja na konvencionalnim nalazištima do 2020. g. biti povećana na 68 do 69 milijuna barela dnevno, ali nikada više neće doći na rekordnih 70 milijuna barela dnevno, koliko je iznosila u 2006. Većina toga trebala bi se crpiti iz nalazišta država članica zemalja OPEC, a najveći rast proizvodnje očekuje se u narednim godinama u naftnim poljima u Iraku. To je razumljivo s obzirom na ispod-prosječne uporabe tijekom proteklog desetljeća obilježenog ratovima i političkim nestabilnostima. Nešto manje optimistična predviđanja su ona za zemlje koje nisu članice OPEC-a. Njihova će proizvodnja nakon 2025. godine početi postupno opadati, a pad njihove proizvodnje će biti nadopunjen iskorištavanjem nekonvencionalnih nalazišta i ukapljenog prirodnog plina (LNG), koji će u budućnosti sve više dobivati na značenju. Najvažniji nekonvencionalni izvori sirove nafte će biti kanadska naftno-pješčana polja (Canadian oil sands) i izuzetno teška venecuelska sirova nafte (Venezuelan extra-heavy oil). Njihov je zajednički nazivnik veći trošak proizvodnje kao i veća količina ugljičnog dioksida prilikom sagorijevanja u atmosferi, a to itekako utječe na povećanje cijene. S druge strane, nova su nalazišta su sve udaljenija i udaljenija, kao što je to slučaju posljednjeg veliko otkriće u vodama Brazila čije se nalazište nalazi nekoliko kilometara ispod površine vode. Takva iskorištavanja su tehnički iznimno teška i skupa u proizvodnji, te time uzrokuju veću cijenu sirove nafte. Zbog svih tih razloga možemo očekivati rast cijena sirove nafte čak i bez većih pritisaka na strani potražnje. Ako tome dodamo i sve veću potražnju u zemljama u razvoju i brzorastućim tržištima, zaključak je evidentno jasan: dani jeftine nafte su iza nas.
| Komentari |
|
