Na nedavnom sastanku ministara energetike Njemačke, Velike Britanije i Francuske zaključeno je da EU mora izgrađivati ekonomiju koja će 2020. godine ispuštati 30% manje CO2 u odnosu na 1990. godinu. Ministri smatraju da je to jedini način da EU za 10 godina bude razvijeniji s većom zaposlenošću od SAD-a, Kine i Japana. Lideri Europske unije budućnost vide jedino ako se prekine ovisnost o nafti ali i plinu. Na takav način razmišljanja natjerao ih je naftni šok iz lipnja 2008. kada je barel stajao 126 dolara i sukob između Ukrajine i Rusije oko plinovoda, koji izbija svake zime kada je potrošnja plina u Europi najveća. Dakle, uvjet bez kojeg nema političke i gospodarske stabilnosti i razvoja jest okretanje alternativnim izvorima energije.
Futurolozi smatraju da će 2020. svijet raspolagati s dovoljnim količinama nafte i plina kako bi se izbjegli apokaliptični scenariji ali s jednom bitnom napomenom – fosilna goriva će biti višestruko skuplja nego danas jer će do njih teže doći, a i potražnja će biti veća od današnje. Zbog toga se Europska unija okreće alternativnim izvorima energije, primjerice vjetra i sunca.
Desertec Foundation je projekt 20-tak njemačkih korporacija koje namjeravaju do 2050. solarnim elektranama pokriti oko 17 000 km2 Sahare (površina Sahare je 9 000 000 km2), koje bi proizvodile oko 15% potreba za energijom EU. Do 2020. izgraditi će od 10 do 15 prekomorskih dalekovoda. Te godine planirana zarada iznositi će oko 3.8 milijardi €, a 2050. oko 1 600 milijardi €. Projekt će otvoriti 240 000 novih radnih mjesta samo u Njemačkoj. U cijeli će se sustav umrežiti i solarne elektrane, vjetrenjače kao i drugi oblici obnovljivih izvora energije u Europi.
Desertec predviđa da će se 2020. solarna energija izjednačiti s energijom iz konvencionalnih izvora.
Gdje je u toj priči Hrvatska?
Kada bismo se slikovito izrazili bili bismo, u najmanju ruku, nepristojni odnosno vulgarni. Dakle, Hrvatska se u svojoj energetskoj strategiji (ako se to može nazvati strategijom) oslanja na fosilna goriva koja najvećim dijelom uvozimo. Pa tako, primjerice, ovisimo o ruskom plinu i političkim odnosima Rusije i Ukrajine. Zbog toga će nadolazeća energetska kriza, zemljama poput Hrvatske, nanijeti najviše štete. No, energetska budućnost Hrvatske mogla bi biti znatno pozitivnija zato jer posjedujemo veliko vodno bogatstvo, dovoljno sunčanih dana kao i vjetrovitih dana s dovoljno jakim vjetrovima. Ono što nedostaje jest pametna politika. Dakle, ono što političari u Hrvatskoj nemaju (čast izuzecima koji potvrđuju pravilo). Navedenu tvrdnju potkrepljuje sljedeći primjer.
U Međimurju je privatna osoba postavila solarne panele na krov vlastite kuće o svom trošku (prilog u Dnevniku1 na HRT-u 19.08. o.g.). Pošto proizvodi višak solarne energije namjeravao ga je prodavati HEP-u. No, naišao je na nepremostive administrativne prepreke. Naime, za sklapanje ugovora o proizvodnji i prodaji električne energije HEP-u potrebno je ishoditi 62 dozvole, koje uključuju nebrojene komisije i inspekcije! Za takav su ugovor u Njemačkoj potrebne 2-3 dozvole uz izdašne državne poticaje, kojih u Hrvatskoj nema. Jasno, čovjek je odustao od projekta.
Zbog takve je Vladine politike Hrvatska bijela rupa na energetskoj karti Deserteca. Obratite pažnju s kojim još zemljama dijelimo taj energetski vakuum.
Energetska karta Europe 2020. godine
| Komentari |
|
