Sljedeći će tjedan europarlamentarci glasovati o još jednom petogodišnjem mandatu Josea Manuela Barrosa za predsjednika Europske komisije (drugi kandidat je francuski premijer). Reizbor Barrosa za Hrvatsku znači da neće doći do značajnijih promjena u načinu pregovaranja s Europskom unijom koje se void po sistemu mrkve i batine ( mrkve na štapu za kojom magarac uporno ide ali je ne može dohvatiti).
«Ako Hrvatska ispuni određeni broj uvjeta Europska komisija će u studenom predstaviti indikativni vremenski plan ili ako hoćete uvjetni plan puta za tehnički završetak pregovora 2009. godine, a rado bi da se to dogodi za vrijeme mandata ove Komisije, dakle, ukoliko je moguće u prvoj polovici 2009. godine», riječi su predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso 2008. godine dodajući da Hrvatska može to ostvariti ako ispuni sva mjerila za otvaranje do lipnja iste godine. Tu se ubrajaju reforma pravosuđa, restrukturiranje brodogradilišta i borba protiv korupcije. Barroso dodaje kako Hrvatska mora ispuniti i sve obveze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju te osigurati dobro upravljanje sredstvima dobivenim iz predpristupnih fondova. U ovoj izjavi danoj prošle godine nema niti jedne riječi o nesuradnji s haškim sudom i graničnim problemima sa Slovenijom, a svjedoci smo kako EU upravo ova dva problema navodi kao glavne prepreke za nastavak pregovora i završetak istih.
Zanimljiva je i konstatacija izvjestitelja za Hrvatsku u Europskom parlamentu Hannesa Swobode:«Razumijem i dijelom negodovanje s hrvatske strane. Mi smo razgovarali s Europskom komisijom i to ćemo činiti i dalje. Važno je da će Francuska koja od Slovenija preuzima predsjedništvo Europskom unijom, u pregovorima s Hrvatskom biti vrlo aktivna. Mi ćemo zasigurno još jednom razgovarati s Komisijom da ubrza proces s Hrvatskom. Za to imamo obećanje Komisije». I obećanje je ostalo samo obećanje (narodna mudrost govori da je obećanje ludom radovanje).
A hrvatske vlasti, bez trunke ponosa, i dalje ispunjavaju svaki zahtjev koji dolazi iz Europske unije. Zanimljivo je kako EU uvijek kao glavne prepreke za članstvo Hrvatske navodi probleme na vanjskopolitičkom planu (ZERP, Haag, granica sa Slovenijom) koji su u njihovom interesu, a ne probleme na unutarnjepolitičkom planu (reforma pravosuđa, korupcija, gospodarstvo, školstvo) koji su, ili bi trebali biti, u interesu Hrvatske.
Kada bismo reformirali pravosuđe, uništili korupciju, ozdravili gospodarstvo i školstvu dali značaj koje ima u razvijenim državama, Hrvatsku bi zvali u Europsku uniju, a mi bismo razmišljali da li želimo članstvo ili ne. I to je moguće ostvariti, ali samo s novom generacijom političara koji nisu bili na vlasti posljednjih 64 godine.
Dolaze predsjednički izbori. Vidjet ćemo koliko je hrvatski narod naučio na vlastitim greškama i koliko cijeni osobnost kandidata, a ne stranačke propagande kojih se niti Goebbels ne bi posramio.
| Komentari |
|
