Vjerojatno ste već pročitali ili čuli vijest o posjeti predsjednika Josipovića Srbiji. Oko podneva će uslijediti sastanak sa srbijanskim premijerom Mirkom Cvetkovićem dok je za ponedjeljak popodne najavljen susret Josipovića i Tadića s obiteljima hrvatskih državljana koji su svojedobno iz Hrvatske izbjegli u Srbiju, a sada su u procesu povratka u nekadašnje domove.
Predvečer je planirana šetnja dvojice predsjednika Knez Mihailovom ulicom u središtu Beograda, te svečani koktel na Kalemegdanu, gdje će nazočiti susretu umjetnika dviju zemalja.
Istovremeno, dok se Josipović brine o sudbini i povratku hrvatskih Srba koji su pasivno i/ili aktivno sudjelovali u agresiji na Hrvatsku, i dok će zajedno sa srbijanskim predsjednikom ćaskati sa srpskim i hrvatskim umjetnicima o umjetnosti (vjerojatno srpskohrvatskoj ili hrvatskosrpskoj), jedan mladi muškarac se u riječkoj bolnici bori za svoj život, a njegov prijatelj je život izgubio i to zbog minskog polja zaostalog iz Domovinskog rata.
Dakle, i petnaest godina nakon završetka rata brojimo žrtve srpske agresije na Hrvatsku, zbog zaostalih srpskih minskih polja. Zanimljivo da Srbija posjeduje karte minski polja, koje jednostavno ne želi dati Hrvatskoj.
Po podacima Hrvatskog centra za razminiravanje, u Hrvatskoj je od 1998. Do 2009. Bilo 291 stradanje od mina, u kojima je poginulo 107 osoba. Od 1991. dosad, od mina je u Hrvatskoj poginulo 496 ljudi.
Da, uglavnom Hrvata. U tome i jest problem. Zato za predsjednika države (kao i za premijerku) nije vrijedan spomena. Da se Jeremić i Tadić ne naljute. Jer, što će i kako će HDZ i SDP bez Beograda i Srbije.
| Komentari |
|
