U svakoj demokratskoj državi imate pravo na prosvjed i javno okupljanje. To je legitiman i legalan način skretanja pažnje javnosti na određene društvene i socijalne probleme. Da li su u tom pravu svi jednaki ili postoje i jednakiji?
Uzmimo najsvježije primjere prosvjeda. Kada su studenti krenuli s blokadama fakulteta i prosvjedima, najviši državni dužnosnici govorili su da studenti manje-više imaju pravo ali da se problemi moraju rješavati za stolom, a ne prosvjedima. Istu priču mogli ste ovih dana čuti i za prosvjede seljaka. Ministar Pankretić, po premijerovoj direktivi, izjavljuje da su prosvjedi neprihvatljivi i da na taj način ne želi razgovarati sa seljacima.
A sad da objasnimo naslov. Kad u Zagrebu, svake godine, homoseksualci i lezbijke organiziraju prosvjed(e) tada su izjave, tih istih dužnosnika, upravo dijametralno suprotne. Političari im daju potporu i sve češće se pridružuju prosvjedu, proglašavajući događaj važnim za razvoj društva. Dakle, kada prosvjeduju seljaci i studenti, koji se bore za egzistencijalna pitanja i socijalnu pravdu, tada političari smatraju da je to neprihvatljivo i šalju policiju na prosvjednike ili prijete primjenom sile. Ali prosvjedi homoseksualaca, koji javnosti žele pokazati s kim i kako spolno opće, imaju podršku političkog vrha, koji šalje policiju s bitno drugačijom zadaćom od one za seljake i studente.
Ovo je klasičan primjer Orwelove Životinjske farme u kojoj su svi pred zakonom jednaki, ali i jednakiji. Jednakiji su bile svinje
| Komentari |
|
