3. GOSPODARSKA, SOCIJALNA I KULTURNA PRAVA
Članak 65.
Osnovno je školovanje obvezatno i besplatno.
Svakomu je dostupno, pod jednakim uvjetima, srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje u skladu s njegovim sposobnostima.
III. ZAŠTITA LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA
1. Zajedničke odredbe
Članak 14.
Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.
Svi su pred zakonom jednaki.
Članak 15.
U Republici Hrvatskoj jamči se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina.
Ravnopravnost i zaštita prava nacionalnih manjina uređuje se ustavnim zakonom koji se donosi po postupku za donošenje organskih zakona.
Navedeni odnosno citirani cijeli članak 65-ti poglavlja o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima te 14-ti i dio članka 15-tog, poglavlja o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda Ustava Republike Hrvatske vrlo je jasan u objašnajvanju ravnopravnosti građana Republike Hrvatske bez obzira na bilo koju vrstu pripadnosti kao i ravnopravnosti nacionalnih manjina.
Da je u praksi situacija upravo suprotna pokazuje sljedeći primjer. U srednjoškolskom strukovnom obrazovanju postoji mogućnost stipendiranja učenika za deficitarna zanimanja. Popis deficitarna zanimanja objavljuje Zavod za zapošljavanje. No, postoje i "Stipendije za Rome" koje se dodjeljuju učenicima romske nacionalnosti bez obzira na školu ili zanimanje za koje se školuju. Drugim riječima, za dodjelu novčanih sredstava za školovanje ne gleda se uspješnost (prosjek ocjena), potreba za određenim zanimanjem ili socijalni status nego nacionalna pripadnost. Nije poznato da li postoje stipendije za, recimo, Čehe ili Nijemce. O Hrvatima da i ne govorimo.
O čemu je tu riječ? Mnogi će reći da se radi o socijalizaciji romske nacionalne manjine. Ako se socijalizacija provodi na način da je jedna skupina jednakija u sustavu tada se postiže upravo suprotan efekt i šalje kriva poruka, što je potvrđeno i u praksi. Dakle, poruka je sljedeća: nije bitna uspješnost nego, u ovom slučaju, nacionalna pripadnost na temelju koje možete dobiti određene beneficije. Na taj način rezoniraju sve asocijalne skupine u društvu, pa tako i romska, a posljedica jest vrlo težak proces socijalizacije i prihvaćanja društvenih normi ponašanja.
U tom kontekstu možemo navesti još jedan primjer dvostrukih kriterija u Hrvatskoj u kojem su Hrvati izvukli deblji kraj. Radi se o Zakonu o općem oprostu kojem je HDZ devedesetih većinu Srba oslobodio krivnje za pobunu i agresiju na Republiku Hrvatsku i njezin ustavno-pravni poredak. Zašto tim zakonom nisu obuhvaćeni i Hrvati? Ako je put k pomirenju oprost onda je logično da se za isti grijeh oprost daje svim stranama. Ponovo smo ovih dana svjedoci da tome nije tako jer su hrvatski branitelji opet na meti progona i iza rešetaka. Nismo valjda toliko naivni (a Hrvati su izuzetno, do fenomenoloških razmjera naivni) da zaista mislimo da su svi abolirani Srbi nevini i da nisu okrvarili ruke? Samo treba otići, primjerice, u Vukovar i porazgovarati sa svjedocima 1991. koji će potvrditi da su danas mnogi Srbi s imenom i prezimenom, koji su počinili zločin(e) na slobodi i uživaju sva prava kao pripadnici nacionalne manjine i građani Republike Hrvatske.
Ovakvo kršenje Ustava trebao je spriječiti predsjednik države što dosadašnji nije učinio. Hoće li novi predsjednik ispraviti propuste svojega prethodnika? Ili najprije treba dobiti dopuštenje i instrukcije iz Bruxellesa?
| Komentari |
|
