Najveći problem, čak i ključni, jest taj što niti jedan hrvatski političar nema viziju budućnosti. Pitajte bilo kojeg političara kakvu Hrvatsku vidi, recimo, 2037. godine i dobit ćete općenite i uobičajene fraze kao na primjer: bogatu, razvijenu, državu europskih vrijednosti, državu blagostanja i visokoobrazovanih ljudi itd. Međutim, ako se i te fraze ostvare, i Hrvatska zaista postane bogata država, postavlja se pitanje: za koga? Tko će živjeti u takvoj Hrvatskoj? Jer prema autoru knjige "Projekcija stanovništva RH 2004.-2051." Marinka Grizelja to sigurno neće biti Hrvati.
Hrvatska od 1991. godine ima izrazit problem nedovoljnog obnavljanja stanovništva. Prirodne depopulacije na razini cijele države nije bilo do 1991. godine. 1960.-tih prvi je puta totalna stopa fertiliteta (plodnost ili rodnost) pala ispod kritične razine (oko 2.1) potrebne za generacijsko obnavljanje ukupnog stanovništva. Današnja stopa fertiliteta u Hrvatskoj je 1.34 živorođena djeteta po ženi. Ako se pad stope rodnosti nastavi, 2021. godine biti će svega 1.2 novorođena djeteta po ženi. Hipoteze o porastu fertiliteta temelje se na istraživanjima koja pokazuju da postoje, u slučaju intervencije društva, razlozi za potencijalni optimizam. Intervencija društva znači provoditi populacijsku politiku sa svim svojim elementima, koja bi bila ostvariva bez obzira na trenutne trendove i situacije. Mjere kojima se provodi populacijska politika jesu: dječji i obiteljski dodaci, mjere fiskalne politike (posebni porez na neženje, nagrade majkama s većim brojem djece, diferencijalni porez na dohodak ovisno o broju djece u obitelji, politika dodjele stanova), mjere koje olakšavaju funkciju materinstva (produženje porodiljskog dopusta s odgovarajućim naknadama, ulaganja u dječje jaslice, vrtiće). Mjere bi trebale biti provedene selektivno, kao u Rusiji, kako bi se isključila mogućnost zloporabe (primjerice, da se rađanjem većeg broja djece rješavaju egzistencijalna pitanja roditelja kroz socijalna davanja).
Očekivano trajanje života jedan je od najboljih pokazatelja razvijenosti društva. Unatoč snižavanju smrtnosti, Hrvatska zaostaje za europskim zemljama (u Hrvatskoj je očekivani životni vijek za muškarce 71 godina, a za žene 78 godina dok je u EU za muškarce 75, a za žene 80 godina).
Mogućnost smanjenja mortaliteta (smrtnosti) uključuje strategiju promocije zdravlja, uz napredak medicine i zdravstvenih usluga, kao i životnog standarda.
Hrvatska zbog prirodne depopulacije i iseljavanja u europske i prekooceanske zemlje, ali i Domovinskog rata, ima gotovo isti broj stanovnika kao 1961.godine. Nedostatak stanovništva nadoknaditi će se imigrantima. Stručnjaci upozoravaju na problem integracije imigranata: proces je dugotrajan i skup s neizvjesnim rezultatom.
Hrvatska Vlada ne provodi nikakvu populacijsku politiku (ukinula financiranje udžbenika i prijevoza iz državnog proračuna za učenike, lijekovi za djecu se plaćaju, ukinula zabranu pušenja, predškolski odgoj prepustila siromašnim lokalnim zajednicama, korupcija u zdravstvenim ustanovama itd.). Uz ovakve političke stranke i političare, Hrvati su osuđeni na polagano ali sigurno izumiranje. Postati ćemo manjina u vlastitoj zemlji.
| Komentari |
|
