Kapital u širokom luku zaobilazi Hrvatsku
Najnoviji broj časopisa Meridijani objavio je članak u kojem navodi egzaktne podatke o padu stranih ulaganja u Hrvatsku i objašnjava zašto je tome tako.
U razdoblju od 1993.godine do 2010.godine izravna inozemna ulaganja doživjela su vrhunac u 2008.godini kada su strani investitori uložili četiri milijarde i dvjesto milijuna eura (4 200 000 000 eura). U tom trenutku Hrvatska je bila vodeća zemlja po stranim ulaganjima na prostoru Srednje i Jugoistočne Europe. No, samo dvije godine poslije strani investitori su u Hrvatsku uložili samo 583 milijuna eura što je samo 13,8 posto investicija iz 2008.. Drugim riječima, u dvije godine zabilježili smo pad stranih ulaganja za čak 86,2 posto! Zašto?
Vladajući će, naravno, reći da je tom padu kumovala svjetska ekonomska kriza što je samo dijelom istina. Najveći dio krivice snosimo sami.
Naime, u 2010.godini u svijetu je investirano inozemnog kapitala u iznosu od 1234 milijarde američkih dolara i to najviše u SAD (18,47 posto), Kinu (8,83 posto), EU (25,36 posto). Najpoželjnije zemlje za ulaganja u sljedeće dvije godine bit će Kina, SAD, Indija, Brazil, Rusija, Poljska. U tom istom razdoblju Hrvatska je postala potpuni investicijski autsajder. O kakvoj je investicijskoj apokalipsi riječ pokazuju i sljedeće podaci. U 2010.godini u stranim investicijama prestigle su nas zemlje Jugoistočne Europe (ili Regije kako bi rekli naši vrli političari): Srbija s uloženih 1 300 000 000 eura, dakle duplo više nego u Hrvatskoj, Albanija s uloženih 1 000 000 000 eura i Crna Gora s uloženih 780 milijuna eura.
Da situacija nije ništa bolja u ovoj godini pokazuju podaci koji govore da je u prvom tromjesečju u Hrvatsku uloženo samo 129 milijuna dolara. Što (ili bolje rečeno tko) koči ulazak kapitala u Hrvatsku? Zasigurno antipoduzetnička klima. Za pojedine investicije (recimo u solarne elektrane) trebate nekoliko desetaka dozvola i isto toliko godina čekanja. Zatim pravna nesigurnost. Zakoni i propisi se prečesto mijenjaju što odbija investitore. Uzmite kao primjer bespravno sagrađene objekte. Prije nekoliko godina takvi objekti su se naveliko rušili, a danas se, jednim potezom pera vladajućih, masovno legaliziraju i to u suprotnosti savjetima i mišljenjima struke. A onda se na te glavne razloge nadovezuju ostali poput neriješenih vlasničkih odnosa, korupcija na svim razinama itd.
Što li samo rade ministri Popijač i Milošević? No, u ovoj situaciji nije zakazala samo Vlada nego i Ured predsjednika i sam predsjednik Josipović. Jesu li oni ikada čuli za gospodarski diplomaciju? Zašto, recimo, Josipovićeve i Kosoričine posjete Srbiji završe jedino ljubakanjem i slinjenjem s Tadićem, a nikada unosnim poslovnim ugovorima za hrvatske tvrtke?
Ovo su i više nego čvrsti razlozi da hrvatski narod ne glasuje za HDZ i SDP.
| Komentari |
|
