Političke strasti oko zabrane gradnje minareta u Švicarskoj se ne stišavaju. Dok je većina na referendumu rekla ne minaretima (isl. toranj džamije s kojeg mujezin poziva muslimane vjernike na molitvu), glasna manjina tvrdi da se radi o kršenju vjerskih sloboda i ljudskih prava. Naime, jedan Švicarac, poslovni čovjek , na krovu svoje kuće podigao je osporavani minaret. Prema njegovim riječima to je znak mira i snošljivosti prema muslimanima ali i čin protesta protiv rezultata referenduma. Radi se o Guillaume Morandu, šefu trgovačkog lanca obuće, koji tvrdi da s muslimanima u Švicarskoj nema nikakvih problema, a da je rezultat referenduma upravo stvorio probleme. Sam Morand nije musliman.
Zbog straha od rekcija islamskih zemalja, švicarske se vlasti nadaju da će više sudske instancije poništiti rezultat referenduma. Dakle, nije pitanje pravnog sustava nego straha od reakcije muslimana u svijetu. Ako je tome tako onda se postavlja pitanje: o kakvom je to svijetu riječ čije se reakcije na rezultate referenduma (najdemokratičniji oblik donošenja političkih odluka i provođenja političke vlasti) boji jedna od najdemokratičnijih država svijeta?
Sve se to događa u zemlji u kojoj muslimani čine oko 5% stanovništva, dok je postotak praktičnih vjernika muslimana daleko manji, oko 0.5% stanovništva. Nameće se pitanje zašto Europa uporno povlađuje manjinama, često na štetu većine? Jedna je stvar osigurati prava manjinama, a sasvim druga ta prava nametati većini kao obligatorna. Istovremeno, ta je ista Europa izbacila Boga iz Ustava i svim silama se bore protiv isticanja križeva u javnim ustanovama. Europa ovakvom politikom ide samo prema jednom smjeru – gubitak identiteta, a nakon toga postat će svjetska slijepa ulica bez budućnosti.
| Komentari |
|
