Mesić o "Deklaraciji o nazivu i položaju hrvatskoga književnoga jezika" ( koju je javno osudio u govoru pred Saborom, gdje je njene sastavljače prozvao kao: "političke diverzante koji razaraju temelje Jugoslavije", i pozvao da ih se kazneno progoni na sudu):
Stipe Mesić rekao je na početku svog izlaganja u diskusiji da ga nije toliko iznenadilo bacanje bombi na naša /jugoslavenska/ predstavništva u Americi i Kanadi, bacanje bombi na naše konzulate u Zapadnoj Njemačkoj, jer se zna tko baca te bombe i tko stoji iza tih grupica, koliko ga je iznenadila ova deklaracija.
Kada sam pročitao tu deklaraciju, rekao je, nije mi dugo trebalo da shvatim da je to politička diverzija koja je uperena protiv socijalističkog razvoja naše zemlje, i koja je uperena protiv onoga što je najsvetije, što je izvojevano u našoj narodnooslobodilačkoj borbi, a to je bratstvo i jedinstvo, čega se mi ne možemo odreći i za što su pale velike žrtve (...)
Ovi bombaši, s koje god strane dolazili, doći će sigurno pod udar ne samo našeg hrvatskog naroda nego svih naroda naše socijalističke domovine. Bez obzira na to na koji način se postavljaju obranaški potpisnici i sugovornici tih potpisnika, na koji način oni branili sebe, da li su to potpisali u pijanom ili kakvom drugom opojnom stanju. Mislim da je deklaracija doživjela apsolutni krah i da je javnost osudila sve njezine sastavljače. Pridružujem se onim drugovima zastupnicima koji traže da se objelodane imena potpisnika, da se ne samo društveno i politički osude stavovi i potpisnici deklaracije nego da i tužilaštvo pokrene krivični postupak protiv odgovornih osoba.»“
(Vjesnik, 31.07.1967, S. Mesić: Apsolutno krah deklaracije)
Ova povijesna činjenica objašnjava Mesićevu privrženost Titu i partiji, privrženost koja je sastavni dio njegovog mentalnog sklopa, i koja nas je tako uspješno opet vratila na (Zapadni) Balkan. Jasno je da se ne možemo izvući iz balkanskog blata kada se Mesićevo mišljenje o političkim pitanjima još uvijek uvažava (posebice od strane medija), a njegov nasljednik, predsjednik Josipović, nastavlja i produbljuje takvu politiku.
Dakle, tko upravlja Hrvatskom? Bivši komunisti, koji su promijenili stranačke boje ali su zadržali komunistički mentalni sklop i način razmišljanja (Bebić, Josipović, Mesić, Šeks, Manolić, Milinović, Linić, Račan itd., itd.). Usporedili bismo ih s prikrivenim oženjenim homoseksualcima, koji tijekom spolnog odnosa s vlastitom ženom razmišljaju o svom tajnom partneru. Perverzno, zar ne?
| Komentari |
|
