Svima su ovih dana puna usta pape kao što su im bila i za vrijeme višekratnih posjeta pape Ivana Pavla II.. I nakon odlaska pape Benedikta XVI. dogoditi će se isto što se dogodilo i nakon odlaska pape Ivana Pavla II. – ništa. Lijepe poruke ohrabrenja pale su u drugi plan i zaborav, i to prije nego što je zrakoplov s papom sletio u Rim. Zašto? Vrlo jednostavno: zato jer je državni vrh, kao i crkveni (nažalost), licemjeran i kukavan.
Svi oni, načelno, podržavaju svaku papinu poruku i izgovorenu riječ. No, problem nastane kad treba poruke provesti u djelo. A da li je to moguće s vladajućom nomenklaturom? Nije. Samo što je papa otišao već se predsjednik Josipović požurio naglasiti da država neovisno o Crkvi donosi odluke. Ministar vanjskih poslova Jandroković (koji je u HDZ-u i Vladi Jadranki Kosor ono što je ona bila Sanaderu) pak je u društvu biskupa u jednoj televizijskoj emisiji govorio o papi i njegovoj podršci ulasku Hrvatske u EU u kojoj ćemo zajedno dijeliti sve njezine pozitivne vrijednosti. Dakle, ministar govori o ulasku u zajednicu koja je izbacila Boga iz Ustava, koja otvoreno zagovara prava homoseksualnih parova i zajednica, u kojoj je pitanje abortusa ad acta i potpuno normalna pojava, koja sve više govori o eutanaziji kao društveno prihvatljivom načinu umiranja, u kojoj postoje države članice s legalnim političkim strankama pedofilskog predznaka, u kojoj se rađa sve manje djece, svaki drugi brak se raspada, a rapidno raste broj samaca ili izvaninstitucionalnih veza i zajednica. Očito postoji disproporcija između papinih riječi i političara u Hrvatskoj koji, kao što sami tvrde, žele s Europom dijeliti navedene 'vrijednosti'. Zanimljivo je kako niti crkveni velikodostojnici nisu izričito protiv te i takve Europe već govore nebuloze tipa 'europska i kršćanska Hrvatska' što je čisti oksimoron. Takva politička i sadržajna konstrukcija ima smisla koliko i, recimo, ideja heteroseksualnog homoseksualca.
Svima njima miriše, zapravo, jedna zajednička vrijednost, a to je – novac. I kao što su Judu privukli srebrnjaci tako i Crkvu privlači zakonom osiguran novac iz državnog proračuna odnosno tzv. crkveni porez, a političare, naravno, puno unosnije europske fotelje od hrvatskih. Da je drugačije državni i crkveni vlastodršci bi otvoreno rekli da ne žele u Europu u kojoj nema Boga, Bozanić ne bi pričešćivao Jadranku Kosor, katolici ne bi glasovali za agnostike i/ili ateiste, a papine bi riječi pale na plodno tlo.
Da, pohlepa je gadna stvar. Isus je to jako dobro znao i zato nije mogao pomoći Judi (za istu stvar tj. izdaju Petru je bilo oprošteno jer je taj grijeh počinio iz drugog razloga – straha) koji je završio u agoniji i s omčom oko vrata.
Postali smo kukavan narod koji hini da mu je stalo do papinih riječi i poruka. Zato i jesmo u Judinoj situaciji.
| Komentari |
|
