Jučerašnja vijest dana bila je odluka Joška Jorasa, slovenskog nacionalnog junaka i kršitelja hrvatskog Ustava i zakona, da ukloni betonske prepreke na prilazu prema kući, koja se, kako uporno tvrdi, nalazi na slovenskom teritoriju. Godinama hrvatska policija nije znala ili nije htjela sankcionirati Jorasove eskapade kojima je ismijavao hrvatsku državu. Svaka država u svijetu će sankcionirati kršenje svojeg Ustava. Osim hrvatske države. U Hrvatskoj je Joras dobio neviđen medijski prostor na naslovnicama novina i udarnim vijestima, umjesto da ga se tretira kao čudaka i svrsta u rubrike "vjerovali ili ne".
Jorasov čin baca još jednu sumnju na dogovor između Kosorove i Pahora. U Hrvatskoj su se Jadranka Kosor i HDZ, nakon graničnog sporazuma sa Slovenijom, počeli slaviti kao nacionalni junaci (čak i od portala i novina koji su izrazito antihadezeovski nastrojeni) koji su, navodno, postigli veliki vanjskopolitički uspjeh. Ako je taj dogovor dobar za Hrvatsku, kako to da je Joras, nakon tolikih godina prkosa i inata, promptno maknuo prepreke i smirio strasti? I zašto se na Sv. Geri još uvijek nalazi slovenska vojska (zanimljivo je da Slovenija taj dio hrvatskog teritorija ne smatra spornim)?
Svi dosadašnji sporazumi i dogovori (ZERP i suradnja s Haagom), koji su omogućili pregovore s Europskom unijom, nisu zaštitili hrvatske nacionalne interese. Zašto bi s ovim dogovorom bilo drugačije?
