Prvo, cijeli 'dokumentarac' govori o Divcu od rođenja do odlaska u SAD. Petrović se usput spominje i to samo u kontekstu sportske i ljudske 'veličine' Vlade Divca. Dakle, Hrvati su gledali 'dokumentarac' o Divcu.
Drugo, bacanje i/ili gaženje hrvatske zastave, kao i zastave bilo koje druge države ili organizacije, jest kažnjivo djelo. Zbog sličnog čina spaljivanja (trganje, rezanje, gaženje, paljenje zastave – potpuno svejedno – čin je isti) zastave EU na prosvjedima u Zagrebu vodi se kazneni postupak na sudu. Naravno, Divac je ostao nekažnjen i 20 godina poslije u Zagrebu u intervjuu za Novu TV izjavljuje da bi i danas napravio isto. I nikome ništa.
Treće, Petrović je ispao tvrdoglavi nacionalist koji nije htio prihvatiti Divčevu ruku pomirenja: tvdoglav jer su se svi, uključujući i Divca, trudili oko pomirdbe osim, naravno, Dražena, a kao razlog prekida prijateljstva Divac navodi svoju nacionalnost – o zastavi i njegovim izjavama o agresiji na Hrvatsku niti riječi.
Četvrto, svi smo krivi za rat. Očekivana retorika Vlade Divca. Međutim, žalosti činjenica da su se u tu poznatu srpsku političku 'tko nas, bre, zavadi' mudrost savršeno uklopili Kukoč, Rađa ali i obitelj Petrović.
Peto, potpuni nedostatak pijeteta prema Draženu Petroviću. Da je Divcu zaista stalo do Dražena, ne bi dopustio da se o njemu govori kao tvrdoglavcu koji je odbio ruku pomirenja. 'O pokojniku sve najljepše' je izreka za koju, očito, još mnogi nisu čuli.
Šesto, Dražen Petrović je, zasigurno, imao jako čvrste razloge zbog kojih je prekinuo odnose sa svojim prijateljem. Ne znamo zašto bi sad trebali vjerovati Divcu, a ne Draženu Petroviću.
I sedmo, potpuno je nejasno zašto je na ovakvu lakrdiju pristala gospođa Petrović. Dražen Petrović u Hrvatskoj ima status sportskog božanstva i junaka koji je jako dobro znao tko i zašto napada njegov rodni Šibenik i Hrvatsku. I mi ga kao takvog pamtimo. Sve ostalo je uvreda za zdrav razum.
| Komentari |
|
|
|||||||||||
|
|||||||||||
|
|||||||||||
