Povijest se, ipak, ponavlja. I to, očigledno, samo u Hrvatskoj. O čemu je riječ? Sjećate se Tuđmanove retorike o Hrvatskoj kao regionalnoj sili? Ispalo je da smo u r(R)egiji ali niti s od sile. I, kao što nam je prije 15-tak godina lagao prvi hrvatski predsjednik, tako nam danas laže treći hrvatski predsjednik Ivo Josipović.
Naime, Josipović je ovih dana ustvrdio kako Hrvatska nije američki igrač u regiji, istaknuvši kako Hrvatska vodi samostalnu politiku te da mora držati vlastiti kurs. Sve tri tvrdnje, zapravo, pokazuju da imamo lažljivog i neshvatljivo nesposobnog predsjednika kojemu je, čini nam se, jedini cilj po svijetu skupljati nagrade za politiku pomirdbe u r(R)egiji pa makar bila vođena preko živih i mrtvih mrtvaca.
Kao što nikada nismo bili sila u regiji (kakva je to sila kojoj se sudi na domaćim i stranim sudovima?), tako niti Hrvatska ne vodi samostalnu politiku. Prisjetit ćemo se samo nekih važnih trenutaka koji pokazuju da smo poput pijuna, banana države ili dreckstata kao što je svojevremeno ustvrdio Hitler za NDH i slične 'države'.
Primjer 1.
Ljeto 1995.godine. Nakon Oluje postrojbe hrvatske vojske stigle su nadomak Banja Luke. U srpskim redovima vladalo je potpuno rasulo, a snage HV-a, HVO-a i Armije BiH u naletu s moralom na zavidnoj razini. Dakle, prilika da se Srbi u BiH potpuno slome. No, na američki znak HV je stao. I zato danas imamo etnički čistu 'Republiku Srpsku' na gotovo polovici teritorija BiH i uzduž granice s Hrvatskom. I Dodika koji konstantno prijeti odcjepljenjem.
Primjer 2.
Mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja je rezultat 'samostalne politike'. Nakon uspješnog Bljeska i još uspješnije Oluje, svi smo očekivali oslobađanje Vukovara. I sve je bilo spremno: i vojska i narod. I odjedanput je Hrvatska počela govoriti o mirnoj reintegraciji, praštanju, aboliciji. Naravno, govorilo se o mudroj politici i ljudskim životima, a, zapravo, radilo se o prijetnji SAD-a i EU-a sankcijama ako krenemo u vojno rješavanje problema okupacije Vukovara. I odustalo se od vojne operacije. 'Samostalnom politikom' znamo što smo dobili: četnika Stanimirovića u Vladi i njegove slobodne suborce na ulicama Vukovara.
Primjer 3.
Hrvatski generali. Hrvatski Sabor je glasovao za suradnju s haškim sudom što je postala i ustavna obveza. Hrvatska je smatrala da se treba suditi agresorima, dakle, Srbiji i pobunjenim Srbima u Hrvatskoj. No, već ubrzo stiže zahtjev za izručenjem hrvatskih generala. I tako 'samostalnom politikom' Hrvatska šalje 'dragovoljce' za Haag: počelo je s generalom Blaškićem, a završilo s generalom Gotovinom. Potpuno je normalno da 'samostalnom politikom' država šalje svoje generale svoje pobjedničke vojske u domaće i strane zatvore.
Primjer 4.
Pravno-ekonomsko čudovište zvano ZERP. Po svim međunarodnim pravnim aktima imamo pravo proglasiti Gospodarski pojas na Jadranu. 'Samostalnom politikom' Hrvatska je odlučila odustati od svojeg međunarodnog pomorskog prava i proglasiti nekakav ZERP. Ali, još 'samostalnijom politikom' odustali smo i od toga, a ne zbog, kao što bi neki pomislili, prijetnji nama prijateljske EU. Zato danas hrvatski ribari gledaju talijanske kočarice kako iz hrvatskog dijela Jadrana vade milijune eura i usput uništavaju ekološki sustav.
Primjer 5.
Kako Hrvatska može voditi samostalnu politiku kada nam je financijski sustav u rukama stranih banaka i institucija? I da situacija bude još ljepša, nacionalnu valutu smo vezali uz strane valute i time se u potpunosti podvrgnuli interesima stranih financijskih institucija ali i država. Autor ovih redaka na vlastitoj koži osjeća Josipovićevu 'samostalnu politiku' kada mu rata stambenog kredita vrtoglavo raste i to zbog kamata, koje u matičnim državama ovdašnjih banaka padaju, i tečaja prema 'švicarcu'.
Primjer 6. I tu ćemo stati.
Kakva je to samostalna politika u kojoj ne smijete iznositi vlastite stavove, mišljenje i emocije? Najbolji primjer jesu reakcije hrvatskih političara na presude generalima u Haagu. Jedni su šutjeli, a drug opominjali da moramo paziti što ćemo i kako reći odnosno reagirati jer nas sad posebno promatra EU i neočekivana reakcija mogla bi naštetiti pristupnim pregovorima.
O kursu smo već pisali i konstatirali da je to kurs broda kojim upravljaju luđaci.
I na kraju, šteta što ne znamo biti 'američki (ili bilo koje svjetske sile) igrači' jer takvi znaju naplatiti svoju igru. Poput Messija u nogometu.
| Komentari |
|
