Mediji u Hrvatskoj objavili su vijest da se predsjednik Stjepan Mesić oštrim pismom obrušio na najnovije poteze ministra vanjskih poslova i europskih integracija Gordana Jandrokovića zbog njegove odluke da se švicarskom veleposlaniku nakon zabrane ulaska Marka Perkovića Thompsona u tu zemlju pošalje prosvjedna nota. Dnevne novine i internet portali tvrde da je Mesić zgrožen postupkom MVPEI-a.
Zašto predsjednik Mesić nije zgrožen situacijom u hrvatskom konzulatu u Švicarskoj? Zašto kao sukreator vanjske politike tako oštro ne reagira zbog činjenice da nas u toj zemlji predstavlja pedofil kojemu su talijanske vlasti oduzele liječnički licencu zbog prijevara i šarlatanstva?
Zašto predsjednik Mesić nije reagirao na nastup Lepe Brene u Hrvatskoj, pjevačice koja je dokazano dala podršku srpskim vojnicima u BiH tijekom srpske agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu? Zašto nije bio zgrožen njenim nastupom u Zagrebu u novootvorenoj Areni (ako ni zbog čega drugoga onda zbog činjenice da se u Zagrebu, koji želi biti i grad kulture, održao šumadijski turbofolk dernek)?
Ali Mesiću smeta reakcija ministra vanjskih poslova Jandrokovića koji je stao u obranu građanina Republike Hrvatske Marka Perkovića Thompsona. Bez obzira da li netko voli ili ne voli, sluša ili ne sluša Thompsona i njegovu glazbu, činjenica jest da je on građanin RH (koju je branio od srpske agresije) protiv kojeg se ne vodi niti jedan sudski postupak u Hrvatskoj ili inozemstvu. Kao takav zaslužuje, kao i svaki drugi građanin Republike Hrvatske, njezinu zaštitu, što je Ustavom zajamčeno. Dakle, Mesić osobni animozitet pretpostavlja zakonima države kojom predsjedava, i to zbog činjenice koju je on osobno (glavom i bradom) promicao na skupovima i tribinama početkom 1990.-tih, a mladi Perković i Norac ga slušali i slijedili.
Prava sramota za Hrvatsku sigurno nije Thompson, štogod mislili o njemu, nego činjenica da je junak Domovinskog rata, Srbin i pravoslavac, Petar Preradović umro bez ostvarene braniteljske mirovine i prava koja su mu pripadala, a koja je stekao braneći svoju domovinu od 1991. do 1995. godine, dok istovremeno državni vrh srdačno surađuje sa Stanimirovićom, Srbinom koji je sudjelovalo u agresiji na RH.
Zašto predsjednik Mesić, kao vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske, nije reagirao na mnogobrojne zamolbe i javne apele branitelja Preradovića (uzet kao primjer za mnogobrojne slične slučajeve)?
U nekoliko navrata je predsjednik Mesić svojim postupcima pokazao da je izgubio političku orijentaciju (ako ju je uopće i imao) i zato ne bi trebalo glasovati za predsjedničkog kandidata koji će uživati njegovu podršku.
| Komentari |
|
