Zašto se u Hrvatskoj toliko pažnje pridaje pojedincima i skupinama koje ne djeluju u interesu i razvoju hrvatskog društva, već naprotiv, pljačkom i kriminalnim radnjama ili ne izvršavanjem svojih obveza oštećuju hrvatsko društvo u cjelini? Istovremeno, da apsurd bude veći, prava im se, bez ikakvih uvjeta, ispunjavaju.
Jučerašnja unutarnjepolitička vijest dana bila je posjeta premijerke Kosor Međimurskoj županiji. Glavni razlog njezina dolaska bila je posjeta romskom naselju Parag, koje je infrastrukturno uređeno novcem europskih fondova i državnog proračuna. Točnije, Europska unija je za uređenje naselja izdvojila 670 000 eura, a hrvatska Vlada 5 000 000 kn, i to posebnom odlukom početkom ove godine (kao da kriza ne vrijedi za sve!). Romi uopće nisu participirali u uređenju naselja. Nije bilo niti riječi o dugu Roma iz Paraga komunalnom poduzeću za odvoz smeća u iznosu od gotovo pola milijuna kuna! Premijerka se pohvalila kako je za potrebe Roma iz državnog proračuna za ovu godinu izdvojeno 38 500 000 kuna što je osjetno više u odnosu prema 2005. godini kada je za istu namjenu izdvojeno 2 700 000 kuna. Najavila je daljnja uređenja romskih naselja za što će EU izdvojiti dodatnih 5 125 000 eura, a hrvatska Vlada 1 708 000 eura. Romi su i ove godine dobili udžbenike financirane iz državnog proračuna, a sva socijalna prava i financijska davanja ostala si na prošlogodišnjoj razini, dakle, bez kresanja.
Istovremeno, u tekstilnoj tvornici MTČ u Čakovcu radnici su stupili u štrajk zbog neisplaćenih plaća, putnih troškova i doprinosa. Radnike, koji unatoč teškoj situaciji izvršavaju svoje obveze prema državi i lokalnoj zajednici, premijerka Jadranka Kosor nije posjetila (a ti radnici su i roditelji koji su morali kupiti udžbenike i karte za prijevoz svoje djece do škole).
O aferama u HEP-u cijela Hrvatska bruji već tjednima. Kao što je istraga pokazala, radi se o pljački državne tvrtke i novaca poreznih obveznika, ili jednostavno rečeno, pljački hrvatskog naroda. I što se dogodilo? Uprava HEP-a je smijenjena uz otpremnine, osigurnine i otkup službenih automobila. Vrlo vjerojatno bi vješti odvjetnik uspio ishoditi odluku suda da im se navedena financijska sredstva ne isplate. Ali ne u Hrvatskoj. U Hrvatskoj bez otpremnina ostaju radnici koji su dobili otkaze ne svojom krivnjom. Oni nemaju ničiju zaštitu (o sindikatu i oporbi ne treba trošiti riječi).
Prije nekoliko godina je na HTV-u bila emisija o zaboravljenim junacima Domovinskog rata. Vodili su razgovor sa Srbinom koji je 1991. pristupio Zboru narodne garde i branio Hrvatsku od podivljalih hordi svojih sunarodnjaka. Nakon rata, čovjek je bio ostavljen na cjedilu, jer zbog birokracije nije mogao ostvariti svoja prava kao branitelj, a lokalna zajednica ga nije prihvatila jer su ga Srbi optuživali da je ustaša i izdajnik, a Hrvatima je, unatoč sudjelovanju u obrani Hrvatske, svejedno bio četnik. Taj čovjek od hrvatske Vlade nije dobio nikakvu pomoć. Ali je zato državni vrh pokazao susretljivost prema Srbima koji su sudjelovali u agresiji (Stanimirović i Leskovac primjerice), a danas sudjeluju u u vlasti na svim razinama i uživaju sva prava kao građani Republike Hrvatske.
Ovo su samo neki primjeri koji ukazuju koliko je hrvatsko društvo moralno unakaženo. Kakav primjer dajemo mladim ljudima? Da se nerad, moralna pokvarenost i nepoštivanje zakona isplate. Ove negativnosti prije svega proizlaze iz državnog vrha, ali i samog naroda koji bira takve političare. Za početak bilo bi dovoljno ne glasovati za HDZ i SDP, i predsjedničke kandidate koji su pupčanom vrpcom vezani za navedene stranke.
| Komentari |
|
|
|||||||||||
|
|||||||||||
|
|||||||||||
