Ovako otprilike Nijemci, ali i Austrijanci te Švicarci, rezoniraju kada je riječ o multikulturalnosti u njihovim društvima odnosno državama. Sama Angela Merkel je nedavno ustvrdila da je projekt multikulturalnog društva propao te da je krajnje vrijeme da europske države nađu drugačije rješenje za strance i njihovu integraciju.
Europske su države, pogotovo Njemačka, desetljećima živjele u budalastoj zabludi da je mogući suživot stranaca i domicilnog stanovništva bez integracije odnosno da stranci zadrže svoj način života, kulturu, običaje, svjetonazore. Ta ideja multikulturalnosti išla je tako daleko da su europska društva tolerirala i jezičnu barijeru pa tako nerijetko stranci desetljećima žive u, primjerice, Njemačkoj, a da nisu naučili njemački jezik ili ga znaju na razini 'tarzansprache' (tako Nijemci zovu poznavanje njemačkog jezika bez gramatičkog ili pravopisnog znanja prema filmovima o Tarzanu u kojima on govori gramatički nepravilno – ja Tarzan ti Jane).
Takva tolerancija prema strancima bila je moguća 60-tih, 70-tih i 80-tih godina 20.stoljeća kada su ekonomije europskih država bile u fazi rasta i glad za radnicima je bila neutaživa. No, geopolitčke promjene u Europi i svijetu (raspad komunizma, srpska agresija, ekonomski bum azijskih tigrova posebice Kine) dovele su do povijesno neminovnog pada moći Zapadne Europe – najprije političke (europske države se vrlo teško dogovaraju oko bitnih pitanja kao što je, primjerice Ustav) pa vojne (niti jedna europska država još od falklandskog rata nije samostalno vojno intervenirala) i naposljetku gospodarske moći (EU evidentno gubi gospodarsku utrku s Kinom). U takvoj situaciji neintegrirani stranci postaju politička meta sve frustriranijeg domicilnog stanovništva koje upravo u njima vidi uzrok, ne samo gospodarske ('Uzimaju nam radna mjesta'), nego i društvene krize ('Svojim običajima kvare naša društva i narod').
Takvu realnost stvorio je aktualni politički establišment, pa i onaj u Norveškoj, u kojoj je Breivik samo posljedica te i takve stvarnosti. Ljudima poput Breivika su postupci francuskog predsjednika prema Romima, švicarsko ne izgradnji minareta, zabrane nošenja tradicionalnih muslimanskih ženskih odjevnih predmeta u javnosti, Dansko zatvaranje granica zbog velikog priliva imigranata posebno iz Afrike, samo signal da s imigrantima treba obračunati te da su oni stvarna prijetnja uvriježenoj političkoj predodžbi Europe.
I što smo mi Hrvati od svega toga naučili? Opet, naravno, apsolutno ništa. I kad Merkelova kaže da je multikulti propao, e, onda je upravo taj propali multikulti hit kod hrvatskih političara. Najbolji primjer jest odnos hrvatskih vlasti prema Srbima i Romima. U ime europske propale multikulturalnosti hrvatski narod (dobrim dijelom svojom krivnjom) trpi četnike u Vukovaru i pobunjenog Srbina Stanimirovića kao koalicijskog partnera. Isto su tako, zbog te ideje, hrvatske Vlade, a najviše HDZ-ove, do jučer etnički najhomogeniji hrvatski kraj, Međimurje, pretvorili u županiju s najvećim postotkom Roma u Hrvatskoj, čiji broj i dalje raste, kao i problemi s tom populacijom.
Multikulti ne pridonosi razvoju i napretku. Njemačka je udarila temelje svoje moć u vremenu kada multikulti nije postojao niti kao ideja i kada su stranci bili tihi i nenametljivi, svjesni da su došli u novu sredinu koja im pruža ono što nisu mogli naći ili dobiti u svojoj domovini. Ista stvar je i u Hrvatskoj. Sjeverni dio Hrvatske koji ima najveći broj Roma u RH, donedavno je bio nacionalno najhomogeniji i, vrlo zanimljivo, infrastrukturno i gospodarski najrazvijeniji u čijem razvoju Romi uopće nisu sudjelovali, a danas se nameću kao ravnopravni članovi zajednice sa svim svojim multikulti pravima.
Dakle, nitko nikome ne broji krvna zrnca i ne gleda boju kože ali iritira kada nacionalne manjine ili stranci ne žele prihvatiti norme i društvene vrijednosti većinskog naroda već naprotiv, nameću svoja 'pravila igre'. Jednom je netko mudro rekao:“Kad si u Francuskoj budi Francuz.“, a mi dodajemo: u Afganistanu Afganistanac, u Iraku Iračanin, u Kini Kinez, u Meksiku Meksikanac, u Hrvatskoj Hrvat itd.. A ako nekome to ne odgovara neka se vrati među svoje i bude ono što jest. Kada bi se svi držali ove mudrosti Breivik bi bio samo lik nekog holivudskog redatelja.
| Komentari |
|
