U prvim minutama iza ponoći u novogodišnjoj noći predsjednik je u izjavi novinarima izrazio nadu da će današnji dan biti "prvi dan jedne bolje godine", te da će "Hrvatska u 2011. konačno uzeti jednu uzlaznu liniju".
Što je nada? To je psihičko stanje u kojem se očekuje da bi se što moglo dogoditi, da bi se želja mogla ispuniti odnosno očekivanje budućeg dobra. Karakteristična je za religije, posebno u kršćanstvu.
Shodno tome, postavlja se pitanje da li ima mjesta nadi u politici? Da, ima. Ali samo za narod, tzv. male ljude, koji se nakon izbora mogu jedino nadati da će političari ispuniti njihova očekivanja temeljena na obećanjima.
Zaista je problematično kada političar izražava nadu da ćemo izaći iz krize i da će ova godina biti bolja od prethodne. Jer svojim nadanjem pokazuje, i to kristalno jasno, da ne zna kako izaći iz krize.
Da li ste u predizbornoj kampanji čuli od Josipovića izjave u kojima se nada da će pravda doći? Ne, niste jer je govorio kako on zna kako postići pravdu i napredak. Godinu dana poslije predsjednik Josipović se nada. Dakle, prije godinu dana je lagao, i na temelju te laži je postao predsjednik države.
Isto se ponaša i njegova stranka, SDP, čijoj nesposobnosti vjeruje oko 35% birača.
Hrvati su se, očito, našli u Severininim stihovima:“…i kad me varaš, lipo mi je…“. A u posljednje vrijeme nema razlike između Severininog intimnog života i politike u Hrvatskoj. I zato je Seve Nacionale. I zato joj je i Zoran Milanović simpatičan. I zato se Tadić i Josipović vole.
| Komentari |
|
