Internetom kruži zanimljiv članak sveučilišne profesorice i predsjednice Međunarodnog Komiteta za spomenike i kulturna mjesta u BiH Vjekoslave Sanković-Simčić. Članak je objavljen na portalima Izravno.hr i Hrvatski fokus.hr.
Europska unija i SAD duguju libijskoj državi 200 milijardi dolara!
Europska unija i SAD duguju libijskoj državi 200 milijardi dolara za isporučenu naftu. Godine 2012. ističu koncesije velikih naftnih kompanija koje polažu pravo na libijsku naftu. Gadafi je zatražio vraćanje duga i zaprijetio je da će u suprotnome sklopiti međudržavne ugovore s drugim državama i kompanijama. Zbog toga je došlo do ovoga neviđenog razaranja Libije. Je li libijski građanin imao razloga buniti se protiv režima Muamera el Gadafija? Mislim da nije.
Ako gledamo standard libijskog naroda i povlastice koje im pruža država imali su vrlo lijep i lagodan život. Živjeli su kao mali bogovi. Libija ima 6,5 milijuna stanovnika, a ima 14 milijuna registriranih automobila. Ako netko hoće studirati u bilo kojoj državi u svijetu on podnosi molbu i država mu osigurava stan, hranu, automobil, besplatno školovanje i mjesečnu stipendiju od 2300 dolara. U Libiji se ne plaća voda, struja, plin i porez, a krediti se daju bez kamata. Ako u roku od pet godina ne možete vratiti kredit, država ga otpisuje ili vraća za vas. Ako hoćete kupiti auto vi dajete 20-30 posto od cijene, a ostalo dotira država. U Libiji za 10 dolara možete kupiti 85 litara benzina ili nafte. U Libiji je hrana gotovo besplatna, 10 kilograma kruha košta 0,15 dolara. U Libiji njihovi građani ne rade fizičke poslove, sve su stranci.
Živjela sam deset godina u Libiji po raznim gradovima i nikada nisam vidjela nijednog prosjaka na ulici. Libijci ne idu raditi po bijelom svijetu jer za to nemaju potrebe. U Libiji nijedan građanin nije izbačen ili mu je oduzet stan ili auto zato što nije mogao vratiti kredit, što nije rijedak slučaj po ovim takozvanim demokratskim zemljama koje su se okomile na Libiju.
Iskreno žalim libijski narod jer će se pretvoriti u najamnu radnu snagu, raditi za 100 dolara i gdje će im ove povlastice biti sve ukinute, a o lagodnom životu kakav su živjeli moći će samo sanjati. Par činjenica o životu u Libiji pod Gadafijem:
- beskamatni krediti;
- tijekom studiranja prima se prosječna plaća za to zanimanje;
- ako ne nađeš posao nakon završenog fakulteta, država plaća kao da radiš u struci;
- po stupanju u bračnu zajednicu, država poklanja stan ili kuću;
- kupovina vozila po tvorničkoj cijeni;
- nikome ne duguju ni centa;
- Europska unija i Amerika duguju libijskoj državi 200 milijardi dolara;
- besplatno zdravstvo (medicinska sestra na svakog pacijenta) i obrazovanje;
- 25 posto ljudi visokoobrazovano.
Je li to dovoljno činjenica za razaranje Libije!?
Prof. dr. sc. Vjekoslava Sanković-Simčić, predsjednica ICOMOS-a (Međunarodni Komitet za spomenike i kulturna mjesta) u BiH
| Komentari |
|
|
|||||||||||
|
|||||||||||
|
|||||||||||
|
|||||||||||
|
|||||||||||
|
|||||||||||
