Premijer Milanović je u nekoliko navrata čestitao 'oba' Božića - po gregorijanskom i julijanskom kalendaru odnosno, narodski rečeno, katolički i pravoslavni Božić (iako ne postoji katolički ili pravoslavno Božić jer je to jedan te isti blagdan Gospodinova rođenja samo što se slavi u različito vrijeme ovisno o kalendaru prema kojem se računa. No, radi lakšeg sporazumijevanja koristimo termine katolički i pravoslavni Božić).
Zaista nam nije jasno zašto je uoči katoličkog Božića čestitao i pravoslavni. Zamislite da na proslavi Vašeg rođendana neki uzvanik čestita i budući rođendan nekoj drugoj osobi koja čak i nije među uzvanicima. Kako biste se osjećali?
Sve u svoje vrijeme ili, kako bi stari Rimljani rekli, omnia tempus habent.
Drugi gaf koji je napravio vezano uz Božić jest njegov opis odnosno definicija Božića kao praznika vjere. Božić nije praznik vjere jer takvo što naprosto ne postoji. Termin praznik u teologiji i Crkvi se ne koristi. Koristi se termin blagdan. Naime, riječ praznik proizlazi iz riječi prazan koja u svojoj osnovi znači da nešto nečim nije ispunjeno odnosno da je prazno. A Božić jest dan koji je ispunjen rođenjem Sina Božjega Isusa Krista Spasitelja. Zato se u Crkvi rabi riječ blagdan. Blagdan jest obično neradni dan posvećen kakvom vjerskom činu ili događaju (svetak). Blagdan se sastoji od dvije riječi: blag i dan. Riječ blag je slavenskog porijekla i znači dobro – onaj koji je dobre naravi, dobroćudan, mio, ugodan, umjeren. Krist jest utjelovljenje dobra. On je, prema kršćanskom vjerovanju, ljubav, mir i dobro. I zato se koristi isključivo pojam blagdan – dan koji je ispunjen nekim dobrom.
Očekivali smo malo više mudrosti od premijera koji j 1986. bio proglašen jednim od najboljih studenata generacije na Pravnom fakultetu u Zagrebu i koji je 1990. dobio Rektorovu nagradu. Time više što se nalazi na čelu države čiji se stanovnici izjašnjavaju kao kršćani (preko 90%).
| Komentari |
|
