Nakon cjelodnevne rasprave, Sabor je u ponedjeljak 02.studenog ipak većinom glasova dao suglasnost Vladi da potpiše Sporazum o arbitraži između Hrvatske i Slovenije, te usvojio Izjavu o neprejudiciranju.
U pojedinačnom glasovanju, za sporazum je glasovalo 80 zastupnika, 45 ih je bilo suzdržano, dok je osam zastupnika glasovalo protiv sporazuma. Suzdržani su bili SDP-ovci osim Ive Josipovića, Ivice Pančića, Zorana Vinkovića i Tanje Vrbat, koji su glasovali protiv. Ovakvom SDP-ovskom sivilu treba dodati i izjavu predsjednika stranke Milanovića da se radi o konstruktivnoj suzdržanosti. E sad, što to, zapravo, znači?
U Hrvatskom enciklopedijskom rječniku (EPH d.o.o. Zagreb i Novi Liber d.o.o. Zagreb, 2004.) pojam suzdržan definiran je kao onaj koji je sustegnut (suzdržan u glasovanju) ili uzdržan, a pojam konstruktivan kao onaj koji gradi, koji djeluje stvaralački, koji unapređuje, koji ima smisla za suradnju. Vidljivo je, dakle, da Milanovićeva 'konstruktivna suzdržanost' nema ni jezični, ni logički, a ni politički smisao (narod zna da je nemoguće biti pošten i j…n)
No, ovakva politička inertnost nije Milanovićev izum nego političko nasljeđe Komunističke partije i pokojnog Ivice Račana. Otprilike su ovako 'konstruktivno suzdržani' bili i hrvatski komunisti krajem 80-tih godina 20. stoljeća što je itekako olakšalo posao Miloševiću. Danas, dvadeset godina poslije, isti način razmišljanja najjače oporbene stranke omogućava vladajućoj garnituri da provodi uskostranačku politiku koja nije u nacionalnom interesu. Upravo zbog toga su Milanović i SDP suodgovorni za stanje u državi.
Ali teško je očekivati političku mudrost od čovjeka kome je Tito uzor, a tijekom rasprave o ustavnim promjenama ne spominje školstvo (ustavne promjene su potrebne ako se želi produžiti trajanje osnovnoškolsko obrazovanje ili uvesti obvezna srednja škola) nego kao glavni problem ističe ne spominjanje Roma u Ustavu.
| Komentari |
|
