Rezolucijom Vijeća Europe 1481 (2006) o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima, koju je 25. siječnja 2006. u Strasbourgu usvojila Parlamentarne skupština u Vijeća Europe, tvrdi se da su totalitarni komunistički režimi bez iznimke masovno kršili ljudska prava te osudila izostanak političkog pluralizma. Ona u članku 13 također poziva sve komunističke ili postkomunističke stranke da u svojim državama koje to još nisu učinile izvrše novu ocjenu povijesti komunizma i svoje vlastite prošlosti te potrebu za jasno distanciraje od zločina koji su počinjeni od strane totalitarnih komunističkih režima i njihovu nedvosmislenu osudu.
S pozicije navedenog eurodokumenta, na koje se Vlada i predsjednik RH toliko vole pozivati, nije jasno zašto je predsjednik Josipović u jučerašnjoj posjeti Brezovici, gdje su proslavili Dan antifašističke borbe, u pozitivan kontekst stavio komuniste i Josipa Broza Tita (treba primijetiti da je nevelika publika oduševljenim pljeskom reagirala na spomen komunista i Tita, a i Josipoviću je pobjegao smiješak, sličan Mona Lisinom). Neosporna je činjenica da su se komunisti nametnuli kao organizatori i vođe partizanskog pokreta, ali je isto tako neosporna činjenica da ogromna većina ljudi koji su pristupili partizanima, dakle antifašističkom pokreta, nisu bili članovi partije niti njezini simpatizeri, već glasači i sljedbenici HSS-a i Vladka Mačeka. Komuniste i Tita treba spomenuti u povijesnim okvirima Drugog svjetskog rata, ali zasigurno ne u pozitivnom kontekstu antifašizma (svaki normala Hrvat će podržati antifašizam, jer Hrvati u Istri, Kvarneru i Dalmaciji, kao i Hrvati u Međimurju i Baranji jako dobro znaju što su radile talijanske odnosno mađarske okupacijske vlasti u tim krajevima).
Vođeni Josipovićevom logikom mogli bismo isticati pozitivne strane Ante Pavelića, njegovu parlamentarnu borba za hrvatsku samostalnost protiv velikosrpskoga tlačenja u Kraljevini Jugoslaviji, zbog koje je nekoliko puta bio osuđivan na smrt. Krenemo li putem predsjednikove argumentacije ponovo nam prijeti raskol u hrvatskom nacionalnom biću. Zato diktatore, bilo koje političke provenijencija, treba ostaviti povjesničarima kao predmete znanstvenog proučavanja, a kao temelj suvremene hrvatske države i samostalnosti uzeti isključivo hrvatske branitelje i Domovinski rat.
| Komentari |
|
