Ovih je dana premijerka Kosor na portalu Index.hr svekolikoj hrvatskoj javnosti objavila svoje viđenje izlaska iz krize za što je upotrijebila cca. 200 riječi. Usporedbe radi, pristupnici ispitu iz hrvatskog jezika na državnoj maturi trebaju napisati esej duljine od 400 do 600 riječi. Našoj premijerki je, dakle, dovoljno 200-tinjak riječi kojima objašnjava izlazak iz društvene i ekonomske krize s kakvom se Hrvatska još nije susrela (osim rata ali tada je hrvatski narod bio jedinstven s jasnim ciljevima, za razliku od danas). Reći će mnogi da mudar čovjek s malo riječi može puno toga izreći.
Problem je u tome što je premijerka iznijela niz općih fraza i floskula. Konsenzus, fokus, smanjiti ukupnu javnu potrošnju, profitabilno i konkurentno gospodarstvo, reforme, odlučnost su termini kojima je opisala svoj plan izlaska iz krize. Što je time rekla? Apsolutno ništa, jer sve navedeno zna i svaki prosječan Hrvat. Ono što premijerka mora reći jest KAKO postići, recimo, smanjenje ukupne javne potrošnje. Kome će uzeti kako bi se navedena potrošnja smanjila? Odgovor na ovo pitanje ne iziskuje mnogo riječi ali traži hrabrost i mudrost.
Zanimljivo kako premijerka uopće ne spominje obrazovanje i školstvo. Da je razvoj školstva i obrazovnog sustava temelj gospodarskog, društvenog i političkog razvoja shvatili su ban Ivan Mažuranić u drugoj polovici 19.stoljeća, Japanci nakon Drugog svjetskog rata, a danas to shvaćaju Kinezi, Indijci i naši susjedi Slovenci. Ali to shvaćaju oni koji stvaraju dugoročne planove za nadolazeće generacije, a ne za razdoblja od izbora do izbora kao što to rade hrvatski političari.
Ako premijerkinoj površnosti i neznanju dodamo katastrofalnu ekipu savjetnika koju je sastavio treći hrvatski predsjednik za svoj ured onda nam se zaista crno piše.
| Komentari |
|
