Zamislite da se Vaš susjed, kojem ste ukrali nešto i usput povalili ženu, a za sve ste se onako ovlaš ispričali, uporno želi družiti s Vama i naziva Vas prijateljem. Što biste mislili o njemu? Najvjerojatnije da mu baš i nisu sve daske na broju i da biste mogli još koji put posjetiti njegovu ženu i gajiti 'dobrosusjedske odnose'.
E, vidite, taj priglupi susjed je naš predsjednik Josipović. Naime, Ivo Josipović provest će dva dana u Srbiji, a razlog za posjet je UNESCO-va konferencija o suvremenoj umjetnosti i pomirenju u jugoistočnoj Europi. Josipović će održati bilateralni sastanak s Borisom Tadićem. Prisjetimo se kako je Tadić prošli tjedan otkazao svoj dolazak u Hrvatsku, točnije u Dubrovnik, gdje je trebao nazočiti na koncertu Beogradske filharmonije koja je tim nastupom, prvim u Hrvatskoj nakon 1982., željela doprinijeti pomirdbi između dva naroda. Dolazak je otkazao zbog premijerkinih izjava i posjete Kosovu.
Ako bi tko trebao otkazivati posjete, prekidati suradnju i uvjetovati političku podršku za EU onda je to Hrvatska. Srbija je napala Hrvatsku: ne Milošević nego Srbija s njim na čelu. Ratna odšteta još nije plaćena (a s ovakvim hrvatskim političarima nikada niti neće biti isplaćena), za 1800 branitelja i civila još uvijek se ne zna gdje su, opljačkana imovina nije vraćena kao niti sva (i to ključna) dokumentacija iz vukovarske bolnice, hrvatskim logorašima Tadić uporno zabranjuje dolazaka u bivše logore koji su postojali na području Srbije tijekom rata. A da ne govorimo o Tadićevim zahtjevima za prestankom proslave Oluje i njegovim simpatijama za Dražu Mihailovića i četnički pokret.
(Ne)Učimo iz povijesti
Pomirdba je potrebna i oko toga nema dvojbe. Samo je pitanje kakva pomirdba odnosno na kojim temeljima. Istinska i trajnija (nećemo reći trajna jer tko zna što će biti za sto godina) pomirdba je moguća jedino ako, i samo ako, se primijeni 'jaltski princip'. Naime, nakon Drugog svjetskog rata Saveznici su kao pobjednička strana (tko je pobijedio u Domovinskom ratu?) realizirali dogovorene točke na konferenciji na Jalti u veljači 1945.godine: 1. da se nakon savezničke pobjede Njemačka podijeli u okupacijske zone kojima će upravljati po jedna od četiriju savezničkih država: Velika Britanija, SAD, Sovjetski savez i Francuska ; 2. da se nakon rata provede vojna, ekonomska i politička demobilizacija i denacifikacija Njemačke i da se osigura plaćanje reparacija. I nakon toga je krenula njemačko-francuska suradnja iz koje je nastala današnja EU.
Srbija još i danas nije svjesna ili ne želi priznati da je upravo ona glavni i jedini krivac za agresiju na Sloveniju, Hrvatsku, BiH i Kosovo. U takvim okolnostima pitanje reparacija je naprosto besmisleno, a stvarna pomirdba odnosno, bolje rečeno, oprost je čista znanstvena fantastika.
Ovo što radi predsjednik Josipović nije ništa drugo nego stavljanje soli na ranu vlastitom narodu i guranje problema pod tepih koji će nam se u budućnosti (opet) obiti o glavu.
| Komentari |
|
