Posljednjih nekoliko mjeseci, a posebno tjedana, zapljuskuju nas vijesti nakon kojih se s pravom možemo pitati kuda ide Hrvatska. Iako premijerka Jadranka Kosor dobiva pozitivne kritike, a predsjednik Mesić uživa popriličnu popularnost u Hrvatskoj, državni vrh vuče poteze koji, bez imalo sumnje, idu na štetu Hrvatske i Hrvata. Krenimo redom.
Ovih dana svjedoci smo progona hrvatskih branitelja i to zbog topničkih dnevnika bez kojih nema ulaska u Europsku uniju. Privode se časnici na obavijesne razgovore, dobivaju sudske pozive, osuđuje ih se na zatvorske kazne i to zbog posjedovanja karata koje nemaju veze s topništvom. Oni koji imalo poznaju povijest ovih prostora nakon Drugog svjetskog rata prepoznati će komunističke metode obrade osumnjičenika. Umirovljeni brigadir i saborski zastupnik Ante Kotromanović tvrdi da su ovi progoni zamjena za topničke dnevnike. Istovremeno na tisuće Srba koji su sudjelovali u agresiji na Hrvatsku slobodno šeću državom koju su razarali i uživaju sva prava zajamčena zakonom i Ustavom. Neki od njih, poput Stanimirovića, sudjeluju u lokalnoj i državnoj vlasti.
Kao sol na ranu zvučala je vijest da se VUPIK prodaje za jednu kunu zajedno sa spomen područjem Ovčara i to, da apsurd bude veći, navjerojatnije srbijanskom tajkunu. Već nekoliko godina Društvo logoraša upozorava državni vrh na problem spomen-područja koje se nalazi u sklopu VUPIKA. Tražili su izvlaštenje spomen-područja iz sastava kombinata. Dobili su obećanje od bivšeg premijera da će se taj problem riješiti i na tome je ostalo. No, puno veći problem s mogućim dalekosežnim posljedicama jest mogućnost prodaje zemlje, koja se nalazi uz granicu sa Srbijom, srbijanskom tajkunu. Jedna od bitnih odrednica srpske politike jest da srpske zemlje treba ujediniti sa Srbijom (samo što inteligentni srpski političari to ne iznose javno, za razliku od srpske parlamentarne stranke Srpske radikalne stranke koja otvoreno govori o srpskim zemljama u Hrvatskoj i uživa značajnu podršku srpske javnosti). Takvom prodajom bila bi ugrožena nacionalna sigurnost jer tko može jamčiti da za 50 ili 100 godina neće netko u Beogradu opet tvrditi da je to srpska zemlja s obzirom na činjenicu da ju posjeduje Srbin.
Hrvatski političari ponovo mijenjaju Ustav pa se stječe dojam da je Ustav dokument na razini voznog reda koji se mijenja svake godine, a trebao bi biti temeljni zakon države. U Ustav se vraćaju neke nacionalne manjine koje su prije desetak godina, ti isti političari, izbacili iz dokumenta. Naravno, hrvatski političari žele biti papskiji od samoga pape pa vraćaju Slovence u Ustav, a da nije riješen status hrvatske nacionalne manjine u Sloveniji. Još bezumniji je prijedlog oporbe da se u Ustav uvedu i Romi kao značajna nacionalna manjina u Hrvatskoj, kako je ustvrdio Milanović (samo što nije objasnio po čemu su značajni). Na jedan apsurd upozorio je saborski zastupnik njemačke nacionalnosti Goran Beus Richembergh, koji je upitao zašto njemačku nacionalnu manjinu zastupa Rom. Kao odgovor je dobio (pod)smijeh predsjednika i potpredsjednika Sabora. Vrlo znakovito.
Ustav se, između ostalog, mijenja i zbog referenduma o ulasku Hrvatske u EU. Što s Hrvatima u dijaspori odnosno u Bosni i Hercegovini? Vladajuća garnitura predlaže da na referendumu sudjeluju samo registrirani birači u Hrvatskoj, dakle, ne i Hrvati iz dijaspore odnosno iz BiH. Za vladajuće su Hrvati u dijaspori i BiH dobri kad treba ratovati, slati novac u domovinu ili pak glasovati na parlamentarnim izborima jer su mahom glasači HDZ-a ali čim se pojavila i najmanja mogućnost da bi ti birači glasovali suprotno interesima državnog vrha, HDZ i sateliti im žele uskratiti tu zakonsku mogućnost. Ovo je dobra prilika da i dijaspora konačno shvati da HDZ već odavno ne radi u interesu hrvatskog naroda.
Da li netko iz državnog vrha obraća pažnju na radnike i radnice koje svakodnevno ostaju bez posla ili mjesecima ne dobivaju plaću? Ne. Mesić mudro, u svom stilu, poručuje da radnici moraju dobiti svoje plaće i puno mu je važnije posjetiti Kumrovec (rodno mjesto Josipa Broza Tita) nego njih, a premijerka Kosor, navodno uspješna, bježi od brodogradilišta, Slovenaca, MTČ-a, Podravke, Peveca, SMS-a, KIO keramike, seljaka, Salonita, Badela, bankrota gradova svojem crnogorskom kolegi, ratnom huškaču, Đukanoviću.
Quo vadis, Croatia?
| Komentari |
|
