Svaka kriza, pa tako i aktualna u Hrvatskoj, jest prilika za novi početak i u sebi krije mogućnost uspjeha. Hrvatska se nakon proteklih devastirajućih 20 godina (5 godina srpskog divljanja i 15 godina pljačkaškog orgijanja HDZ-ovih i SDP-ovih postkomunista i njihovih priljepaka) treba okrenuti novoj ekonomskoj politici tzv. solidarnoj ekonomiji.
O čemu se, zapravo, radi? Pojam solidarne ekonomije u sebi sadrži alternativnu formu gospodarstva koja se temelji na socijalnim, demokratskim i ekološkim principima. Za razliku od postojeće klasične tržišne privrede i kapitalističkog sustava u kojem je profit jedini cilj i svrha postojanja privrede, solidarna ekonomija i njeni projekti profitu daju novu ulogu: služiti čovjeku. Na ovaj postulat nadovezuje se ideja da je svaki čovjek dio društva u kojem njegov rad jest odlučujući dio napretka i razvoja.
Solidarna ekonomija ima tri teoretska i praktična cilja:
1. izgraditi društveno i socijalno pravedan poredak u kojem je pojedinac integriran u društveni život;
2. u političkom smisli ostvariti jačanje demokracije u kojoj pojedinac aktivno sudjeluje u donošenju odluka. Društvo, u takvom ekonomskom okruženju, jest sistem normi i vrijednosti.
3. u privredi poboljšati životne i radne uvjete kako bi se zadovoljile potrebe kućanstva, uzimajući u obzir očuvanje prirode te životinjskih i biljnih vrsta
Brazil, Argentina, Kanada (Quebec), Njemačka i Austrija su države koje su, u većoj ili manjoj mjeri, ugradile solidarnu ekonomiju u svoja gospodarstva. U Brazilu se u izgradnju sustava solidarne ekonomije uključila i najjača sindikalna organizacija koja je utemeljila Agenciju za razvoj tvrtki temeljene na principima solidarne ekonomije.
Kako bi se ideja solidarne ekonomije oživotvorila potrebni su političari otvorenog uma i duha kojima su opći interesi iznad partikularnih te dobro organizirani i snažni sindikati.
Nažalost, Hrvatska nema niti jedno, niti drugo.
| Komentari |
|
