Kako se sustavno tjera narod na zaborav prezentirano nam je, ne znamo po koji put, proteklih dana. Mjesec siječanj je za Hrvate, ili bi trebao biti, vrlo važan jer je 15.siječnja 1992. Hrvatska bila međunarodno priznata, 22.siječnja 1993. započela je operacija "Maslenica", a 15. siječnja 1998. završena je mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja. Mediji u Hrvatskoj (novine, tv kuće, internet portali) su vrlo skromno ili nikako obilježili navedene događaje. O političarima da i ne govorimo. Obilježavanje se svodi na kratke vijesti, službenu čestitku s lažnim oduševljenjem i još lažnijim obećanjima. Ukratko ćemo ih opisati pa sami prosudite da li je medijsko-politička šutnja o tim događajima opravdana ili nije.
Operacija "Maslenica"
Za vrijeme napadnih djelovanja tijekom operacije, od 22. do 25. siječnja, prema izvorima s Domovinskog rata ONline poginulo je 13 hrvatskih branitelja, slijedeća dva dana (26. i 27. siječnja) u obrani dostignutih crta poginulo je još 6, a 70 pripadnika HV-a je ranjeno. U snažnim topničko - raketnim i tenkovskim, a povremeno i pješačko - diverzantskim, napadima neprijatelja koji su uslijedili odmah nakon "Maslenice", do 31. ožujka 1993 broj poginulih hrvatskih branitelja popeo se na 127.
Cilj operacije bio je povezati sjever s jugom Hrvatske pravcem Zadar-Maslenica-Karlobag i odbaciti srpske snage iz Rovanjske, Novskog Ždrila, Maslenice i od magistrale Posedarje-Zadar. Akcija je bila ključna za obranu i daljnja vojna djelovanja Hrvatske vojske.
Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske
Današnji dan - 15. siječnja 1992. - bit će zlatnim slovima uklesan u cijelu, četrnaeststoljetnu, povijest hrvatskog naroda na ovome prostoru, za nas svetom tlu između Mure, Drave, Dunava i Jadrana. Nakon što je proglasila svoju samostalnost i suverenost, i raskinula svoje državno-pravne veze s bivšom jugoslavenskom državnom zajednicom, Republika Hrvatska postigla je i međunarodno priznanje svoje neovisnosti, rekao je te večeri Predsjednik Franjo Tuđman u obraćanju naciji preko televizije.
Toga dana Hrvatsku su za redom priznale: Belgija, Velika Britanija, Danska, Malta, Austrija, Švicarska, Nizozemska, Mađarska, Norveška, Bugarska, Poljska, Italija, Kanada, Australija, Francuska, Finska, Švedska. To su već prije učinile Sveta Stolica, Njemačka, Island, Estonija, Litva, Latvija, Slovenija, Ukrajina i San Marino.
Zemlje koje su prednjačile u diplomatskim nastojanjima za međunarodno priznanje Hrvatske, svakako su bile Sveta Stolica i Njemačka. Vatikanska diplomacija, kao prva u svijetu, još je 3. listopada 1991. godine objavila da radi na hrvatskome međunarodnom priznanju. Njemačka je priznanjem Hrvatske još 18. prosinca 1991. godine izazvala prijekore, ali i pokrenula nezaustavljivu diplomatsku akciju među ostalim tadašnjim članicama Europske zajednice. Kada su ostale zemlje te organizacije, današnje Europske unije, priznale Zagreb, Bonn je istodobno s njim već potpisao protokol o uspostavi diplomatskih odnosa.
Sljedećih su dana europski pisani i elektronički mediji gotovo bez iznimke pozdravljali odluku svojih vlada. Izuzev njemačkih medija, koji su priznanje Hrvatske slavili i kao njemačku diplomatsku pobjedu, ostali su isticali da su političari za zakašnjenjem shvatili što se događa u tadašnjoj Jugoslaviji, kritizirajući njihovu dotadašnju neučinkovitost.
Hrvatsko Podunavlje
15. siječnja 1998., završila je mirovna misija snaga UN-a u hrvatskom Podunavlju UNTAES-a čime je, nakon višegodišnje privremene okupacije, završen proces mirne reintegracije toga područja u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske.
| Komentari |
|
