Austrijski institut za ekonomska istraživanja smatra da bi u borbi protiv krize trebalo više inzistirati na uvođenju skraćenog radnog vremena. Najbolji primjer efikasnosti skraćenog radnog vremenu u borbi protiv krize jest Njemačka. Njemačko gospodarstvo doživjelo je snažan pad, ali je broj nezaposlenosti porastao samo za 5%. Razlog tome jest što država subvencionira pogođena radna mjesta (primjerice u tvornicama automobila i kamiona Daimler i Porsche), ali i praksa da poslodavci u Njemačkoj plaćaju samo odrađene sate.
U Austriji je situacija nešto drugačija. Gospodarstvo nije doživjelo takav pad kao njemačko, ali je broj nezaposlenih osoba porastao za 30% i to zbog kolektivnih ugovora prema kojima se radniku isplaćuje i do 90% plaće bez obzira na broj skraćenih radnih sati.
Stručnjaci instituta smatraju da je skraćivanje radnog vremena vrlo efikasno u borbi protiv krize u manjim odnosno malim gospodarstvima kao što je, primjerice, hrvatsko. No, i u Hrvatskoj, kao i u Austriji, teško je uvesti skraćeno radno vrijeme. Ali ne iz istih razloga. U Hrvatskoj su razlozi puno gori. Navedenu protukriznu i antirecesijsku mjeru je besmisleno uvesti u gospodarstvo u kojem vlada opća nelikvidnost, u kojem plaće kasne i po nekoliko mjeseci, koje nije konkurentno, u kojem radnici rade za minimalac i koje se oslanja (ove godine isključivo) na turizam (a turizam nije grana privrede koja može biti pokretač razvoja, niti pak može izvući državu iz bilo kakve krize).
No, gore navedene mjere moguće su u zdravim gospodarstvima u trenutnoj krizi, a ne u hrvatskom gospodarstvu koje je u permanentnoj višedesetljetnoj krizi. Privid napretka ostvarivale su hrvatske Vlade prodajom uspješnih hrvatskih tvrtki, a u posljednje vrijeme i nacionalnih dobara.
