Nebrojeno smo mnogo puta čuli latinsku izreku koja o povijesti govori kao učiteljici života (Historia est magistra vitae). I isto toliko smo puta bili svjedoci kako čovjek ništa ili vrlo rijetko uči iz vlastite prošlosti te ponavlja pogreške dječjom naivnošću. U red najnaivnijih naroda zasigurno spada i hrvatski narod. Na svakim parlamentarnim izborima naivno bira uvijek ista lica, uvijek ista prezimena, uvijek iste stranke, uvijek one koji su toliko puta već razočarali i prevarili ovaj narod. I još naivnije hrvatski narod daje podršku članstvu Hrvatske u EU iako smo se nekoliko puta kroz povijest uvjerili da su nas državne zajednice s većim i jačim narodima uvijek dovodile u inferiorniji položaj unatoč početnim obećanjima o ravnopravnosti i poštivanju svih prava hrvatskog naroda.
Ovih se dana glavni akteri predizborne utrke osvrću na povijest ali ne zaradi učenja i pouka nego radi skupljanja kurvinskih političkih bodova. U tom kontekstu posebno zlorabe Domovinski rat (HDZ se poziva na svetost Domovinskog rata, a upravo ta stranka je najeminentnije hrvatske generale strpala u domaće i strane zatvore. O Mariću u srbijanskoj tamnici da i ne govorimo).
A mi ćemo koristiti povijest upravo onako kako bi i trebalo: kao učiteljicu života. Navest ćemo riječi Stjepana Radića kao misao vodilju kroz ovo (pred)izborno vrijeme. Neka Radićeve riječi potaknu neodlučne Hrvate na odlučnost, a one koji će glasovati za HDZ ili SDP na razmišljanje: da li se te dvije stranke drže Radićevog nauka ili ga nemilice krše. I ako uvidite da krše ili su prekršili makar i jednu Radićevu misao bilo bi mudro da ne glasujete za njih.
Dakle, početkom 20.stoljeća Stjepan Radić o pučkoj politici pisao ovako:
„Pučka je politika drugačija. Pučka politika ne traži, da narod u množtvu odlučuje o svem pa i o tom, čega ne može ni razumjeti , ni prosuditi. Pučka politika traži prije svega to, da narod ne bude varan i prevaren. A prva je i najveća prevara, kad se narodu kaže, da njegova volja odlučuje,a narod o tome nema ni pojma. Tko je za pravu pučku politiku, taj će najprije dati narodu slobodu i rieč ondje, gdje ju narod sam traži. Tu mu ne kratite rieči, tu mu ne zavezujte usta, tu mu ne tovarite tereta, - a nemojte mu pripoviedati o onom, za što i ne pita; nemojte ga „usrećivati“ „slobodom“, koje ne pozna, nemojte ga – varati.“
| Komentari |
|
