I, kao što bi naš narod rekao 'PAMET U GLAVU', a ban Josip Jelačić 'ŠTO BOG DADE I SREĆA JUNAČKA' pa uspjeh ne može izostati. Neka nas prate ove misli u narednoj godini.
BOG VAS BLAGOSLOVIO I ŽIVJELI!
Mali vodič o Novoj godini kroz povijest (tako da se možete svojim znanjem praviti važni na dočecima)
Novogodišnji praznici su državni i religijski blagdani kojima se širom svijeta obilježava početak nove godine.
Obilježavanje Nove godine spada u najstarije i najuniverzalnije praznike na svijetu. Kroz povijest, različite vjerske i kulturne skupine uzimale su, s obzirom na vrstu kalendara, različite datume za početak nove godine. Najranije proslavljanje Nove godine zabilježeno je u Mezopotamiji oko 2000. godine prije Krista; u Babilonu je Nova godina započinjala s mladim mjesecom nakon proljetne ravnodnevnice, dok je u Asiriji Nova godina otpočinjala s mlađakom, najbližeg mjeseca jesenje ravnodnevnice; kod Egipćana, Feničana i Perzijanaca Nova godina otpočinjala je s jesenjom ravnodnevnicom, a kod starih Grka sa zimskom kratkodnevnicom. Prema rimskom republičkom kalendaru Nova godina padala je 1. ožujka, ali je nakon 153. god. prije Krista službeni datum Nove godine promijenjen u 1. januar, što je ostalo nepromijenjeno julijanskim kalendarom iz 46. godine prije Krista.
U ranom srednjem vijeku većina država kršćanske Europe uzimala je 25. mart, Dan Blagovijesti, kao početak Nove godine. Gregorijanski kalendar, kojeg je Katolička crkva usvojila 1582. godine, obnovio je 1. siječnja kao početak Nove godine što je ubrzo prihvaćeno širom Europe. Narodi koji koriste lunarni (muslimani) ili kombinaciju solarnog i lunarnog kalendara (židovi) za početak Nove godine uzimaju neki drugi dan. Muslimani za početak svoga kalendara uzimaju Hidžru, preseljenje Muhammeda, a.s, i prvih muslimana iz Mekke u Medinu, a prvi dan muslimanske Nove godine pada 1. muharema (prvi mjesec islamskog lunarnog kalendara).
Običaji vezani za obilježavanje Nove godine
Običajima vezanim za novogodišnje praznike izražava se žal za prošlom godinom i nada da će naredna biti bolja. Stari Grci su kao simbol Nove godine smatrali novorođenče, dok je Stara godina predstavljana u liku starca. Rimljani su mjesec siječanj (januar) nazvali po Janusu, božanstvu s dva lica, jednim okrenutim naprijed u novu i drugim koje je gledalo nazad u staru godinu. Praksa da se, za Novu godinu, donose odluke o ostavljanju loših i usvajanja dobrih navika, također, potiče iz drevnih vremena. Sastavni novogodišnjih blagdana je spravljanje posebne hrane simboličkog značenje. Mnogi Evropljani, na primjer, konzumiraju kupus ili neko drugo zeleno povrće s nadom da će na taj način osigurati osobni prosperitet u narednoj godini. Rođaci i prijatelji sakupljaju se tokom novogodišnjih praznika jer se vjeruje da ono što neka osoba radi prvi dan Nove godine predviđa što će ta osoba činiti tokom cijele naredne godine. Prvi gost koji pređe prag, ili “prva stopa” koja kroči u dom može biti veoma bitna i donijeti sreću ili nesreću.
Postoji dakle niz običaja usko povezanih s obilježavanjem Nove godine. Međutim, sve su to vjerovanja drevnih, poganskih naroda koja nemaju utemeljenje u nekoj od objavljenih Knjiga. No, procesom inkulturacije poganski običaji prihvaćeni su u kršćanskom svijetu ali i šire.
| Komentari |
|
