Britanska agencija ističe da su hrvatski državni radio i televizija prenosili cijeli Tadićev govor i da je posjet praćen prosvjedima manje skupine ratnih veterana i pristaša desnice, no da je većina građana ravnodušna. A ravnodušni su oni koji nemaju ili ne teže za stavom prema nekomu ili nečemu.
Kada nismo bili ravnodušni, i kada smo kao narod imali stav, tada smo stvorili državu unatoč tome što smo bili razoružani i nenaoružani, što je nasuprot nas stajala treća (neki vele peta) vojna sila u Europi i do zuba naoružani Srbi (koji se danas ničega ne sjećaju, a za vrijeme rata su, kako kaže jedan naš vukovarski branitelj, svi gulili krumpire, a nitko nije ratovao), i što nas Europa i svijet nisu htjeli slobodne i samostalne. I nakon Oluje, kada smo posljednji puta zauzeli čvrst stav i odlučno krenuli u oslobađanje okupiranih dijelova Hrvatske, započinje razdoblje ravnodušnosti, koja nas je dovela do toga da smo opet na Balkanu, i da je danas (polu)službeno stavljen znak jednakosti između žrtve i agresora (da li se bilo tko od srpskih aktera ove farse ispričao zato jer je njegova zemlja tj. Srbija uz pomoć hrvatskih Srba napala Hrvatsku?).
Naime, kao što večernji.hr piše, sve vodeće svjetske agencije izvijestile su o Tadićevu posjetu kao povijesnom događaju za dvije zemlje, ali i za regiju. No, uglavnom ne ističu da je Srbija bila agresor nego govore o “srpsko-hrvatskom ratu”. U istom je tonu i priopćenje koje je francusko ministarstvo vanjskih poslova poslalo bruxelleskim dopisnicima: pozdravlja se susret “koji pridonosi ozdravljenju odnosa i pomirenju među zemljama balkanskoga područja”.
A mi smo ravnodušni i ostavljamo neraščišćene račune našim potomcima upravo onako kako su nama ostavili naši preci 1945.
| Komentari |
|
