Popularni voditelj trenutačno je na ledu i prijeti mu otkaz zbog toga što je u Milijunašu rekao da bi 'bolnica u Klaićevoj trebala biti cijela u zlatu koliko su dobili humanitarne pomoći'. Tarik Filipović tom rečenicom nije nikoga vrijeđao (drugi je problem ako se netko u toj rečenici prepoznao) već je samo iznio svoje mišljenje s kojim bi se Hrvati složili.
S druge pak strane, Aleksandra Stankovića nitko ne proziva zbog nakaradnog vođenja emisije 'Nedjeljom u 2' u udarnom terminu gledanosti. Ostavimo po strani činjenicu da često ne poznaje supstanciju teme pa do izražaja dolazi neznanje (u zadnjoj emisiji u kombinaciji s Mandićem, kada su dvojica intelektualaca, u raspravi o astrologiji kao temelju psihologije, pokušali odgonetnuti četvrti tip temperamenta i došlo do zaključka da je to neurotik) zbog čega nije kvalitetan sugovornik svojem gostu. Međutim, kada se gostu, u ovom primjeru Igoru Mandiću, daje ogroman prostor za verbalne eskapade u kojima iznosi niz netočnih i anakronih informacija (Hrvati i Srbi jedan narod, a dva plemena), izjednačava agresora i žrtvu (nije govorio o srpskim ratnim zločinima, eksplicitno dao do znanja da Miloševića, SANU i biračko tijelo u Srbiji ne smatra glavnim krivcima za rat u Hrvatskoj, o Domovinskom ratu govorio kao građanskom ratu) i iskazuje patološku netrpeljivost prema Hrvatskoj, tada se postavlja pitanje koja je uloga voditelja emisije i zašto Stanković nije sankcioniran jer je, očito, svojom šutnjom iskazao svoje slaganje s Mandićevim nebulozama koje su vrijeđale većinu Hrvata.
Bilo bi daleko pametnije da Filipović vodi emisiju bez suvišnih i neumjesnih komentara, a da Stanković razgovara s gostima o temama za koje su gosti kompetentni (uz pretpostavku da se i sam voditelj kvalitetno pripremi).
No, možda je pravo pitanje tko se i kako zapošljava na državnoj televiziju koju svi financiramo.
| Komentari |
|
