Namjernih abortusa koji nemaju medicinske indikacije prema službenim podacima u Hrvatskoj godišnje počini oko 5 000 žena što je 50% od 10 000 svih evidentiranih prekida trudnoća. Do 90-te je ukupan broj prekida trudnoća iznosio oko 38 tisuća od čega je 80 posto otpadalo na namjerne pobačaje.
Dakle, 1990. je namjerno pobačeno 30-tak tisuća djece, a 1993. se radilo o točno 25.179 legalno induciranih pobačaja.
Pad broja pobačaja nažalost nije realan, nije istinit. Naime, razlog pada evidentiranih pobačaja nije zato što ima manje pobačaja već zato što se unapređenjem i rastom privatne liječničke prakse od samostalnosti Hrvatske sve manje evidentiraju.
Također, od 1990-te se udio namjernih pobačaja u ukupnom broju pobačaja smanjio s 82,7 na 50,9 posto ali je zato udio pobačaja iz medicinskih razloga porastao s 8,6 na 31,6 posto dok je udio spontanih pobačaja porastao s 8,5 na 17,5 posto.
Najveći razlog pada službeno evidentiranih namjernih pobačaja, kako tvrde sami doktori u raznim istraživanjima, je želja doktora da zbog moralnih razloga prikažu što manje namjernih pobačaja pa ih prikazuju kao medicinske ili spontane. Također uz porast kvalitete medicinske usluge i napretka medicinske tehnologije toliko veliki porast medicinskih pobačaja nije logičan što jasno govori kako je broj namjernih pobačaja u stvarnosti znatno veći. K tome treba dodati i želju pacijentica da im se u medicinskoj evidenciji ne upisuje šifra za namjerni pobačaj nego za spontani ili medicinski.
Velika većina prekida trudnoće se obavi po cijeni od 12 do 30 tisuća kuna u privatnim klinikama dok se cijena za službeno zabilježen namjerni pobačaj u državnim klinikama kreće od 600 do 2400 kuna.
Medicinski krugovi ali i više temeljitijih novinskih članaka gotovo svih većih dnevnih listova tvrdi kako je u Hrvatskoj realno i dalje riječ o najmanje preko 20 tisuća namjernih pobačaja godišnje (otprilike toliko stanovnika ima Požega ili Đakovo). Dakle, realno se nešto broj pobačaja spustio ali i dalje iznosi oko 30 tisuća s udjelom od 80% namjernih pobačaja.
Sve ovo daje nam podatak da se SVAKI DAN u Hrvatskoj namjernim pobačajem ubije oko 60 zdrave začete djece, od čega se službeno evidentira - 20.
Problematika pobačaja, sagledana u katastrofalnoj demografskoj slici Hrvatske, nije samo moralno pitanje nego i političko, i to iz dva aspekta: gospodarskog i nacionalnog. Ako ne gledamo samo kratkoročno, poput HDZ-a i SDP-a, nego dugoročno tada se, uz ovakvu antipopulacijsku politiku, postavlja pitanje tko će raditi u gospodarstvu kroz nekoliko desetljeća, i tko će, na kraju krajeva, za 50 ili 100 godina živjeti u Hrvatskoj (u nekim krajevima Hrvatske se nacionalna slika i struktura mijenja munjevitom brzinom: na krajnjem jugu Hrvatske vidljiv je porast broja Bošnjaka dok broj Hrvata stagnira ili opada, a na krajnjem sjeveru, u Međimurju, broj Hrvata se neprekidno smanjuje dok broj Roma raste).
O ovom je problemu javno progovorio jedino Radimir Čačić (i zbog toga je bio napadan od ostatka političke elite), dok ostatak političara ili šuti ili pak nesuvislo baljezga u strahu od reakcije EU-a.
Na kraju, ako pogledate nove svjetske sile koje se javljaju na gospodarskoj i političkoj sceni, poput Kine, Indije, Brazila, Turske itd., primijetit ćete da one nemaju demografskih problema , za razliku od dosadašnjih svjetskih sila, kao što su države zapadne hemisfere, koje nezaustavljivo gube stanovništvo.
Pogledajte svjedočanstvo Gianne Jessen - žene koja je kao dijete u majčinoj utrobi preživjela pobačaj.
| Komentari |
|
