„Mise u poglavnikovu slavu u Splitu se već tradicionalno održavaju i nisu nikakva novina. Splitska nadbiskupija o ovome se nije službeno očitovala, no u crkvenim krugovima kažu da se misa može služiti za bilo koga pa tako i za Pavelića. Tu za njih nema nikakvog spora pa se mise tradicionalno organiziraju na obljetnicu Pavelićeve smrti na zgražanje velikog dijela javnosti, kojoj je misa za poglavnika u suprotnosti sa civilizacijskim dostignućima.“ piše novinar Indeks.hr i opet pokazuju kako se protiv mržnje „bore“ – mržnjom.
Ne želimo raspravljati o Paveliću i njegovoj ulozi u hrvatskoj povijesti nego o Indexovom tumačenju Svete Mise.
Dakle, na Svetoj Misi se moli i za duše pokojnika na način da se Misa prikazuje za pokojnika imenom i prezimenom. Zašto? Zato što kršćani vjeruju da ovozemaljske molitve pomažu dušama u čistilištu da se očiste od grijeha odnosno posljedica grijeha počinjenog za vrijeme zemaljskog života. Ova vjerska praksa molitve za grešnike izravno se nadovezuje na Kristov nauk i primjer kada se On družio s ljudima koji su u ono vrijeme svojim ponašanjem i djelima izazivali 'zgražanje velikog dijela javnosti' jer su bili 'u suprotnosti sa civilizacijskim dostignućima', naravno, onoga vremena. I sam Isus je izazivao 'zgražanje'. No, On je svoje postupke objasnio tvrdnjom da nije došao zdravima nego bolesnima.
„Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima. Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: "Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?" A on, čuvši to, reče: "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike." (Mt 9, 10-13)
Na drugom mjestu Isus poziva na molitvu za neprijatelje i opraštanje. "Ljubite svoje neprijatelje, molite za one koji vas progone (Mt 5, 44)".
A Pavelić je bio grešnik i progonitelj.
Index je tekstom http://www.index.hr/vijesti/clanak/misu-za-poglavnika-u-splitu-pohodili-hcspovci-hdzovci-i-hssovci-/590867.aspx opet, ne znamo po koji put, dokazao da: 1. ima, do bola, neuke ili zlonamjerne novinare; i 2. da gaji latentnu i patološku mržnju prema tihoj vjerničkoj većini u Hrvatskoj.
Ovdje će dobro poslužiti narodna mudrost: 'Tko o čemu, kurva o poštenju.'
Bilo bi dobro za hrvatsko društvo da se javne osobe, poput novinara i premijera, informiraju o temama o kojima žele govoriti ili raspravljati, a ne da, onako ovlaš, baljezgaju i time nanose teško popravljivu štetu.
| Komentari |
|
