Documenta je centar za suočavanje s prošlošću koja je pokrenula istraživanje odnosa hrvatske javnosti prema suočavanju s prošlošću te percepciji žrtava i stradalnika rata. U suradnji s Agencijom Puls, provedeno je višedimenzionalno istraživanje javnog mnijenja u Republici Hrvatskoj. Struktura ispitanika: opća populacija, građani hrvatske nacionalnosti iz ratom obuhvaćenih područja te građani srpske nacionalnosti iz ratom obuhvaćenih područja. Istraživanje je provedeno 2006.godine.
U nizu pitanja ispitanicima je bilo postavljeno i pitanje tko su bili prvenstvene žrtve rata. Odgovori na postavljeno pitanje su vrlo indikativni i zapravo ukazuju na suštinski problem odnosa Hrvatske i Srbije kao i Hrvata i Srba.
Za polovinu građana Hrvatske, odnosno prema mišljenju polovine ispitanika opće populacije (52%), žrtve Domovinskog rata bili su isključivo Hrvati. Gotovo trećina njih (31%) smatra da su žrtve s hrvatske strane rata značajno brojnije od žrtava sa srpske strane rata u Hrvatskoj, dok 15% ispitanika opće populacije smatra da su žrtve rata bili podjednako i Srbi i Hrvati. Niti jedan ispitanik opće populacije ne navodi da je žrtava sa srpske strane bilo više nego s hrvatske strane tijekom Domovinskog rata. Izrazito je naglašena razlika u percepciji prvenstvenih žrtava rata između dvije
ciljne skupine ispitanika, dakle između ispitanika srpske nacionalnosti iz ratom obuhvaćenih područja i ispitanika hrvatske nacionalnosti iz istih područja. Velika većina građana srpske nacionalnosti (84%) smatra da su Hrvati i Srbi podjednako bili primarne ratne žrtve, dok to isto misli 12% građana hrvatske nacionalnosti iz ratnih područja. Oko 10% ispitanika srpske nacionalnosti iz ratom obuhvaćenih područja smatra da je žrtava rata bilo više sa srpske nego s hrvatske strane. Da su Hrvati značajno više bili žrtve rata od Srba smatra 5% ispitanika srpske nacionalnosti, a njih 1% smatra da su isključivo Hrvati bili žrtve rata. S druge strane, nema značajnih razlika u stavovima o ovom pitanju između građana hrvatske nacionalnosti iz ratom pogođenih područja i opće populacije. Muškarci više od žena smatraju da su isključivo Hrvati bili prvenstvene žrtve rata. Uz to, stariji ispitanici te ispitanici s osnovnom školom češće percipiraju isključivo Hrvate kao žrtve rata. Ispitanici s visokom stručnom spremom češće smatraju da je žrtava s hrvatske strane bilo značajno više nego sa srpske strane, što znaci da u većem postotku u odnosu na niže obrazovane percipiraju postojanje žrtava na srpskoj strani rata.
Dakle, ogromna većina Srba u Hrvatskoj stavlja znak jednakosti između hrvatskih i srpskih žrtava što znači da Srbi (Srbija) uopće nema razvijenu svijest o odgovornosti i krivnji za rat. Jer ako Srbi izjednačuju žrtve tada to ne znači ništa drugo nego izjednačavanje krivnje za rat.
Istinska pomirba i dobrosusjedski odnosi u budućnosti su jedino mogući ako, i jedino ako, srpska strana preuzme njemački model odnosa prema ratu: priznanje krivnje u kojoj će jasno reći da je Srbija uz pomoć svojih sunarodnjaka u susjednim zemljama započela velikosrpska osvajanja, preuzeti potpunu odgovornost i nadoknaditi ratnu štetu. To je ujedno i preduvjet za spominjanje srpskih ratnih žrtava (zamislite da Nijemci u kontekstu holokausta spomenu njemačke ratne žrtve. To bi bilo u najmanju ruku neprimjereno pa čak i skandalozno. 65 godina nakon rata Nijemci još uvijek vrlo stidljivo i tiho progovaraju o svojim žrtvama).
Sve ostalo je politička tragikomedija.
| Komentari |
|
