Jedan od većih problema koji opterećuje hrvatsko gospodarstvo jest velik broj umirovljenika. Analiza Svjetske banke pokazala je da Hrvati vrlo često odlaze u prijevremene mirovine, što znači da u Hrvatskoj ima velik broj umirovljenika koji su još, zapravo, radno sposobni. Tijekom 90-tih HDZ-ove Vlade su pitanje nezaposlenosti kao posljedice loše privatizacije i raspada planske privrede i socijalističkih privrednih divova rješavali umirovljenjem viška zaposlenika. Ti “mladi umirovljenici” nastavili bi raditi na crnom tržištu rada.
U Zapadnim zemljama postoji sasvim drugačiji odnos prema radno aktivnom stanovništvu starije dobi. Brojne analize pokazuju da je spoj starenja i produktivnosti moguć, ali na jednoj drugoj razini – iskustvenoj i stručnoj.
Naime, stanovništvo i zaposlenici u Europi, ali i u Hrvatskoj, postaju sve stariji. U prosjeku svaki drugi zaposlenik ima preko 40 godina – s tendencijom rasta. Sve više zemalja Europske unije smatra da uvoz radne snage nije rješenje za gospodarstvo jer donosi sa sobom brojne druge probleme (socijalne, političke, kulturološke o čemu je svojevremeno govorio i Čačić oko čega se digla poprilična prašina). Dakle, okreću se vlastitim potencijalima. Znanje i iskustvo, bez kojih niti jedna privreda ne može opstati, mogu nadoknaditi smanjene fizičke sposobnosti.
No, da bi se ta formula mogla primjeniti u Hrvatskoj prvo treba promjeniti mentalni sklop društva u kojem će znanje i obrazovanje biti na samome vrhu društvenih vrijednosti. I to je moguće. Ali najprije treba promjeniti hrvatsku političku elitu.
| Komentari |
|
