884 000 000 ljudi nema pitku vodu (neke procjene spominju brojku od 1,1 milijardi ljudi) , a bez osnovne kanalizacije i sanitarnih uvjeta, a kamoli kolektora i pročistača otpadnih voda, pokušava ih preživjeti čak 2,6 milijardi. Unatoč ovakvim poražavajućim podacima, Velika Britanija i SAD bili su u UN-u protiv proglašenja vode ljudskim pravom.
U političkom kontekstu to znači da će voda postati strateški proizvod kao što je u antičko vrijeme bila pšenica, a danas nafta. U zadnjih 100 godina potrošnja pitke vode razvija se po stopi koja je dva puta veća od stope rasta populacije. To drugim riječima znači da će se u idućih 20 godina potrebe za pitkom vodom povećati za 650%. Kako će se Hrvatska pozicionirati u nadolazećem gospodarskom i geopolitičkom poretku? Sudeći prema vladajućoj garnituri i oporbi – nikako. Koja stranka, ili političar, govori o vodi kao bitnom strateškom nacionalnom bogatstvu? Niti jedna stranka, niti jedan političar.
Hrvatska se još uvijek svrstava u red vodom bogatijih zemalja jer ima dovoljno slatke vode dobre kvalitete. Prema izvještaju UNESCA, koje je obuhvatilo 188 država, Hrvatska je po dostupnosti i bogatstvu vodom na petom mjestu u Europi i 42. u svijetu.
Kada bismo pokušali izračunati po najčešće korištenoj metodi, a to znači da se izračuna ona količina vode koja padne na tlo i tome se pridoda količina vode koja dolazi iz drugih zemalja, tu je Hrvatska u izuzetno dobrom položaju. Ako bismo to računali po glavi stanovnika, onda smo treći u Europi, i dvadeset deveti u svijetu, ali ako računamo po površini teritorija, onda smo prvi u Europi po zalihama vode i treći u svijetu.
Unatoč svim navedenim činjenicama, Hrvatska iskorištava samo 10% obnovljivih zaliha vode. Izvore pitke vode iznimne kvalitete država je prepustila privatnim tvrtkama, što je jedan u nizu strateških promašaja hrvatskih vlasti. Isto tako, sustav navodnjavanja u Hrvatskoj je potpuno nerazvijen što je jedan od glavnih razloga nekonkurentnosti hrvatske poljoprivrede. Za razliku od nas, polupustinjska država Izrael itekako zna iskoristiti svoje zalihe pitke vode koje su neusporedivo manje od hrvatskih. Izrael je jedan od najvećih izvoznika poljoprivrednih proizvoda na svijetu, posebice banana, za čiju proizvodnju su potrebne izuzetno velike količine vode (banana je tropsko voće, a Izrael ju uzgaja u pustinjskom okruženju!).
Bilo bi dobro kada bi ovakve teme, a ne one iz Drugog svjetskog rata, bile u prvom planu u odnosima i susretima izraelskih i hrvatskih državnika.
| Komentari |
|
