Obitelj hrvatskoga branitelja francuskoga podrijetla Jeana –Michela Nicoliera ( Vesoul, 1966.- Ovčara 1991.), majka Lyliane Fournier i braća Paul i Pierre Nicolier, zahvaljuju se organizatorima njihova dolaska u Hrvatsku: Udruzi dr. Ante Starčević iz Tovarnika, osobito predsjedniku Antunu Ivankoviću i Nevenki Nekić, hrvatskoj književnici, profesoru Ivi Livljaniću, prvom veleposlaniku u Vatikanu u ulozi prevoditelja i tumača događanja; zahvaljujemo se prijateljima braniteljima, javnim medijima i svima koji su pomogli ovaj složeni poduhvat. Osobito hvala novinarki Renati Rašović na izuzetnom tekstu, koji ostaje kao primjer časnoga i znalačkoga pisma. Također hvala Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti na trudu, kao i brizi Francuske ambasade. Obiteljski prijatelj Michel Dufresne iskazao je dobrotu koja zaslužuje pažnju.
Posebne zahvale predsjedniku Republike Hrvatske dr. Ivi Josipoviću na veličanstvenom prijamu i odlikovanju za hrabrost " Nikola Šubić Zrinski" ubijenome Jeanu –Michelu; također se zahvaljujemo za Počast koju je dodijelio Vukovarsko-srijemski župan Božo Galić; iskazanu čast koja je priređena od strane gradonačelnika grada Vukovara Željka Szaboa, a dirljivo je sjećanje na nezaboravni susret kod doktorice Vesne Bosanac.
Zahvaljujemo se brizi pukovnika Ivanu Grujića koji traži nestale posmrtne ostatke ubijenih na Ovčari, a među njima i Jeana-Michela.
Ja, majka poginuloga branitelja, koji je pun ideala branio Hrvatsku i posebno Vukovar, rekla sam: Osjetio je Božji poziv, rekao da hrvatski narod ima pravo na svoju državu. Ako se ikada pronađu njegovi posmrtni ostaci, ostaju u Hrvatskoj koja je postala njegova posljednja domovina. Uzela sam malo zemlje na Ovčari i pred bolnicom, da ponesem u Vesoul. Tamo se rodio, ovdje postao simbolom čovjeka pisanoga velikim Č.
Duboko potresena koračala sam u koloni sjećanja u Vukovaru, prilazili su mi nepoznati ljudi, stotine onih koji su htjeli zagrliti mene i moga sina, pokazati zahvalnost za njegovo dostojanstvo i hrabrost.
Antun Ivanković izjavio je da će možda jednoga dana neka ustanova u Vukovaru nositi ime Jeana-Michela Nicoliera.
Nevenka Nekić, književnica, stvara roman o svom "drugom sinu", kako zove moga sina Jeana-Michela.
Nakon punih dvadeset godina naša je obitelj spoznala, da hrabrost i žrtva našega sina i brata nisu uzaludni, da ga ljudi cijene, poštuju, da njegov blagi i ujedno idealima i snagom prožeti lik, povezuje Francusku i Hrvatsku na poseban način, izdiže odnose ljudi na visoku razinu pravednosti i humanosti.
Svima od srca hvala!
Lyliane Fournier i sinovi
Vesoul, Francuska
| Komentari |
|
