Pošto je Ivo Josipović ušao u drugi krug predsjedničkih izbora i slovi kao favorit u predizbornoj utrci, želimo podsjetiti zašto ne bi trebalo glasovati za Josipovića. Tekst je nastao još na početku predizborne utrke za Pantovčak, kada smo u toj utrci podržali profesora Jurčevića. U međuvremenu je završen prvi krug predsjedničkih izbora, u kojem profesor Jurčević nije uspio ući u drugi krug (iako rezultat nije loš s obzirom na uložena sredstva, medijsku kampanju i pogreške izbornog stožera), a profesor Josipović dobiva podršku od sudionika velikosrpske agresije na Hrvatsku i poziva na stvaranje "crvene Hrvatske". Stav protiv Josipovića ne znači stav za Bandića. I nevažeći glasački listić je glas i poruka političarima. Sve ovisi o Vama.
Predsjednički kandidat, profesor prava Ivo Josipović pomagao je Haškom sudu pisati optužnice protiv hrvatskih generala. Sedamdeset pet posto optužnice protiv hrvatskih domoljuba Ivo Josipovic je napisao sam, a drugih 25% je dodalo tužilaštvo Haškog suda. Zanimljivo je da svi mediji tu činjenicu jednosatvno prešućuju. Bio je dugogodišnji savjetnik Haškom sudu i od njih dobivao plaću. Natjecao se i za stalnog suca Haškog suda, ali nije prošao.
U Savez komunista Jugoslavije/SKH je Ivo Josipović pristupio, kako je sam rekao, 1979. godine, dakle, šest godina nakon nasilnog sloma Hrvatskog proljeća kada je titoistički režim s vlasti potjerao liberalno rukovodstvo CK SKH na čelu sa Savkom Dabčević-Kučar i Mikom Tripalom, a tisuće ljudi dobilo otkaze i kao potpuno nedužni ljudi završili u zatvoru, nakon staljinističkih montiranih sudskih procesa; u to vrijeme kada je g. Ivo Josipović postao 'drug' i član SK, Vlado Gotovac i drugi hrvatski rodoljubi i borci za ljudska prava bili su u jugoslavenskim zatvorima ili se spremali na odsluženje robije zbog izgovorene riječi, kao student Dobroslav Paraga; Ante Paradžik, nešto stariji od Ive, bio je predsjednik Saveza studenata Hrvatske u vrijeme Hrvatskog proljeća 1971. godine, i zbog zalaganja za slobodu i demokraciju završio u Titovom zatvoru, a nakon izlaska, iako pravnik po struci, do 1990. nije mogao dobiti posao, a 1991. biva ubijen.
Krajem osamdesetih, kad je pucala Jugoslavija i kada je to i ondašnji partijski sekretar Ivica Račan uočio te krenuo u osnivanje SDP-a , Josipoviću se nije sviđala ideja raspada Jugoslavije i tu se oštro suprostavljao Račanu. Mi smo narod koji olako zaboravlja. Narod koji ne pamti osuđen je na - propast. Osim toga, Ivo Josipović je i deklarirani ateist, što samo po sebi nije negativnost, ali je u najmanju ruku čudno kako u državi u kojoj je 77% katoličkog stanovništva ovakav kandidat postaje jedan od favorita. Ako k tome dodamo njegov stav za eutanaziju, apsurd je neobjašnjiv.
Dok Europa osuđuje komunizam kao totalitarni sustav, a neke europske zemlje zabranjuju bivšim članovima Komunističke partije obnašanje javnih funkcija, u Hrvatskoj su takvi ljudi na vodećim položajima i vrlo utjecajni i na izborima slove za favorite, poput Ive Josipovića.
